petak, 12. listopada 2018.

PROMJENA OSOBNE PARADIGME

Je li vam se ikada dogodilo da ste totalno promijenili mišljenje o nekoj osobi? Baš nedavno nekoliko ljudi mi je ispričalo da se to njima dogodilo. Jedna moja poznanica putovala je u inozemstvo, u autobusu je sjedila do jednog muškarca o kojem je odmah stvorila negativno mišljenje budući da je nosio kožnu jaknu i frizuru koja joj se nije dopadala. To joj je bilo dovoljno da stvori negativno mišljenje o toj osobi te je izbjegavala komunikaciju tijekom putovanja. Na veliko iznenađenje dobila je poruku kako je agencija otkazala rezervaciju u hotelu u kojem je trebala odsjesti. To je za nju bio šok, nije znala što učiniti. Bilo je prekasno potražiti novu rezervaciju. Njen suputnik primjetio je nervozu koja se kod nje pojavila i upitao je: "Je li sve u redu?". Ona shrvana situacijom u kojoj se našla odlučila je olakšati dušu i ispričati što joj se upravo dogodilo. Nakon što je saslušao problem svoje suputnice, ponudio joj je pomoć i jednim pozivom uspio pronaći sobu u boljem hotelu, po jeftinijoj cijeni i puno bliže konferencijskom centru u kojem je moja poznanica trebala držati predavanje. Nakon toga taj joj neznanac upoće nije izgledao loše, kao da je gledala doktora na godišnjem odmoru. 

Kod moje poznanice dogodila se "promjena osobne paradigme". Definicija paradigme koju sam pronašao na wikipediji glasi nekako ovako: "Skup osnovnih pretpostavki ili pravila koje uzimamo zdravo za gotovo u cilju poimanja stvarnosti i njenih fenomena. U tom smislu osobna paradigma je ono bitno što učitavamo prilikom naše interpretacije stvari i pojava oko nas." Paradigma stvara neku vrstu "mentalnog filtera" kroz koji um propušta samo one informacije koje mu se uklapaju u postojeću sliku svijeta. Na nedavnom hodočašću trebao sam napraviti raspored putnika po sobama, tako su mnoge osobe iz župe dobile priliku upoznati se bolje. Jedna mi je starija gospođa u suzama rekla mišljenje o svojoj cimerici: "Tolike godine zajedno idem s tom gospođom u crkvu, a da tek sada vidim koliko je ta osoba dobra, draga i spremna pomoći drugima, za ovo kratko vrijeme stekla sam dobru prijateljicu." Paradigmu možemo usporediti s obojenim naočalama. Ako nosimo zelene naočale sve će nam se činiti zeleno i tek kad ih skinemo shvatit ćemo da stvari nisu nužno u zelenom tonu, nego poprimaju drugačije tonove ovisno o novim naočalama koje stave. U posljednje vrijeme čini mi se da je to "mijenjanje naočala" toliko popularno i da je taj proces toliko čest da u njemu ostanemo bez kompasa te se započnemo pitati poput Pilata: "Što je istina?" Zar današnji čovjek nije ostao bez tla pod nogama izmučen naočalama svih boja. 

Možda naslov ovog teksta uopće ne bi trebao biti "promjena osobne paradigme" nego potraga za istom. U definiciji paradigme stoji i to da paradigmu nameću autoriteti. Koji je to autoritet koji mi neće dati naočale nego mogućnost da pogledam stvarnost kakva uistinu jest? Istinski autoritet koji nikada neće razočarati prema kojem svaki dan upirem svoj pogled je Isus, tesar iz Nazareta, Sin Božji. On je autoritet, on je uzor, on je učitelj, on je odgovor! Gledati ovaj svijet očima Milosrdnog oca, Dobrog pastira, Milosrdnog Samarijanca. Isus u svojim prispodobama stavlja pred slušatelja dva svjetonazora dosadašnji i novi. Želi da se u njima prepoznamo, da se osjećamo pogođenima, da prepoznamo što u našem dosadašnjem životu ne valja i da zauzmemo novi, drugačiji stav od sadašnjega. Isus nam je u svojim prispodobama htio reći da postoje zajedničke veze između svakodnevice i duhovne stvarnosti Kraljevstva Božjega. Isus prihvaća odbačene, niske slojeve društva i kritizira krute stavove elite - sve to Isus čini kako bi potaknuo ljude na promjenu. Novo srce, nov duh koji osposobljava da život imamo i živimo u novosti života.