Otvori, Gospodine, usne moje, i usta će moja
navješćivati hvalu tvoju!
(Ps 51, 17)
U Lukinom
evanđelju stoji izvješće o skrušenoj grešnici kojoj je Isus oprostio mnoge
grijehe, jer je mnogo ljubila. Znakovito je pitanje koje je Isus uputio
farizeju Šimunu u obliku prispodobe: „Neki vjerovnik imao dva dužnika. Jedan mu
dugovaše pet stotina denara, drugi pedeset. Budući da nisu imali odakle
vratiti, otpusti obojici. Koji će ga dakle od njih više ljubiti?“ Šimun
odgovori: „Predmnijevam, onaj kojemu je više otpustio.“ (Lk 7, 41-43)
Kao
motivacijska riječ ovog razmišljanja nametnula nam se riječ "više"
svojom jednostavnošću i dubinom značenja. Više ljubiti! Više praštati! Više
biti na korist i pomoć bližnjima! Više se truditi! Više moliti! Više
razgovarati! Ova mala riječ utječe na sve sfere našega života ukoliko je
uzmemo za ozbiljno. Ona je u svojoj latinskoj inačici "magis" zauzela
značajno mjesto u duhovnosti i promišljanju svetog Ignacija Loyolskog. Posebice
je često rabi u komparativu kada kaže "Ad maiorem Dei Gloriam" – na
veću slavu Božju.
Trebamo
biti pažljivi i shvatiti značenje riječi "više" u kršćanskom
kontekstu. To nije "više kupovanja i imanja" današnjeg
konzumerističkog društva. To nije "više uživanja" današnjeg
hedonizma. To nije "više meni a manje drugima" mog vlastitog egoizma.
Takvo svjetovno više, preopterećeno samim sobom, prerasta u laktaški
mentalitet.
Možda
ćemo najbolje shvatiti riječ više u kršćanskome kontekstu u tekstu evanđelja po
Mateju iz današnjeg svagdanjeg čitanja, koji nam poručuje da budemo savršeni
kao što je savršen naš Otac nebeski. Isus nam poručuje: „Čuli ste da je
rečeno, ljubi bližnjega, a mrzi neprijatelja. A ja vam kažem: Ljubite
neprijatelje, molite za one koji vas progone da budete sinovi svoga oca koji je
na nebesima, jer on daje da sunce njegovo izlazi nad zlima i dobrima i da kiša
pada pravednicima i nepravednicima.“ (Mt 5, 43-45) To znači više ljubiti,
više činiti dobro – biti poput našeg Oca koji je na nebesima. Kršćanski više je
put kojim čovjek neprestano nadilazi samoga sebe, to je posvećenje života u
svim njegovim dimenzijama. Više – to je materijal od kojeg se mogu satkati novi
sveci u Crkvi!
