srijeda, 8. ožujka 2017.

OAZA - srijeda 1. korizmenog tjedna

Srce raskajano, ponizno, Bože, nećeš prezreti! 
(Ps 51, 19)

Oaza je mjesto odmora, nade i života u pustinji. Teško je uvijek biti zadnji u redu. Teško je kada te uvijek biraju zadnjeg ili kada te izostave. Teško je kada nitko ne računa na tebe. Možeš se danas upitati i kako se sve to odražava na tvoje mišljenje o samome sebi, na tvoj osjećaj samopoštovanja. One zadnje, na dnu društvene ljestvice lako je zaboraviti. Upitaj se kako se ti odnosiš prema onima koji su slabiji od tebe? Koji su na društvenoj ljestvici niže rangirani nego ti. Ponekad se uistinu osjećamo kao vreća pšenice koju svi tuku i udaraju, no kako je zrno unutar vreće jako maleno ništa mu se ne događa, pa i kada bi se cijela vreća raspala od udaraca tad se tek steknu preduvjeti da milosni vjetrovi nose zrnca naše dobrote, žrtve, ljubaznosti, rada i molitve na sve četiri strane svijeta i tako naš život postaje plodonosan, ne toliko po onome što nam se događa izvana koliko po onome što nosimo iznutra.
Sveto pismo nam poručuje da postoji nada i za one beznadne. I to ne samo nada. Isus vidi da će oni zadnji doći na prvo mjesto. Zato što god učiniš posljednjemu, siromašnome, obespravljenome, to činiš Isusu. Takvo djelovanje stvara oazu u pustinji života. Pitanje je samo vjeruješ li ti u to!?
Ninivljani su se obratili na propovijed Joninu, jer je Jonin govor ispunio njihovo srce drugačijim sadržajem i oni su mogli zaživjeti u novosti života. Kraljica Juga unatoč svom bogatstvu sve je ostavila da čuje Salomonovu mudrost jer je osjećala da je njenom srcu potrebno nešto više da živi punim životom.
Ti danas ne trebaš tražiti izvanredna čudesa jer se čudo u tvom životu događa neprestano. Sam Bog ti se daje u Euharistiji kao hrana, u molitvi te sluša, daje ti pregršt milosti u tvojoj svakodnevici da bi uspješno koračao putem vjere. Ti danas primaš neograničeno mnogo više nego su primili Ninivljani. Čuješ daleko veću mudrost nego je čula Kraljica Juga. Bog je stvorio svakog čovjeka kao jedinstveno biće. S posebnim planom. Zato je svaki pojedinac neograničeno vrijedan i treba uživati naše poštovanje, i ako mu je potrebna, i našu pomoć.

Vjera nam ne smije biti samo na jeziku, nego se mora pokazati i u našem djelovanju. Nemojmo čekati prirodne ili druge katastrofe da bismo se sjetili kako imamo vršiti djela milosrđa i ljubavi prema bližnjemu. Danas si pozvan činiti dobro i stvarati oaze. Neka one budu mjesta prihvaćanja za one koji se osjećaju odbačeni. Mjesta ljubavi za one koji se ne osjećaju voljeni. Mjesta vjere za one koji sumnjaju. Mjesta nade za one očajne. Mjesta radosti za one koji tuguju. I kamo sreće da tvoje ponašanje bude takvo da svatko tko te gleda ili razgovara s tobom može reći da si čovjek srca, da si čovjek koji živi evanđelje.