nedjelja, 12. ožujka 2017.

MOŽEŠ LI VIDJETI KRAJ PUTOVANJA? - 2. korizmena nedjelja

Izvršit ću Gospodinu zavjete svoje! (Ps 116, 14)
Kroz dosadašnja razmatranja mogli smo doživjeti kako nećemo ostati zauvijek u pustinji. Isusova prisutnost nam daje nadu. Današnje pitanje koje te želi motivirati je: „Možeš li vidjeti kraj putovanja?“
U Isusovom preobraženju možeš vidjeti tračak slave koja te čeka. Bog kaže: „Ovo je Sin moj ljubljeni! Slušajte ga!“ (Mk 9, 7) Ovo je prikradena slika Uskrsa koja nosi umirujuću poruku. Sreća koju tvoje srce želi je ono što Bog želi za tebe. Zamisli, u Cezareji Filipovoj Isus je objavio svojim učenicima kakvom mu je smrću umrijeti i učenici su zato bili preplašeni. Isus vodi Petra, Jakova i Ivana na brdo, u osamu da se pomole. Dok se molio izgled mu se lica izmjeni. Kristova ljubav omogućuje apostolima da ga vide kakav uistinu jest. Apostoli su bili u stanju neizmjerne radosti. Radost je nužna posljedica božanskog posinovljenja. Svijesti da smo izabrani u ljubavi našega Boga Oca koji nas prihvaća, pomaže nam i oprašta. Zanimljiva je Petrova rečenica: „Učitelju, dobro nam je ovdje biti! Načinimo tri sjenice.“ (Mk 9, 5) Petar želi pošto poto produžiti ovaj osjećaj radosti i sigurnosti uz slavnoga Krista. Evanđelist je to kasnije komentirao kako zbog straha nije znao što govori.
Ono dobro, ono što je bitno nije da smo ovdje ili ondje nego da smo uvijek s Isusom, gdje god se nalazili. I da ga uvijek možemo vidjeti u podlozi svih zbivanja u našem životu. Ako smo s njim svejedno nam je nalazimo li se usred najvećih svjetskih zbivanja ili u bolničkom krevetu u nepodnošljivim bolovima. Bitno je da ga uvijek vidimo i živimo u njegovoj prisutnosti. Tada će Kristova ljubav sve svoje učiniti našim i sve naše svojim. Tada će njegov križ postati našim, a naš njegovim i bit će jedan križ. Svi ljudi nose križeve, nosila su ih i dvojica razbojnika, ali to su bili njihovi križevi, a ne Isusov. Da bismo zajednički nosili križ s Isusom moramo se s njim sjediniti u ljubavi. Tako će sve njegovo biti i naše, a naš križni put postat će i njegovim. Tada ćemo moći vidjeti što nas čeka na kraju našega putovanja. Naš će križ sjedinjen s Kristovim križem nositi njegovu vrijednost i njegove zasluge i imat će jedan te isti plod – uskrsnuće i spasenje!

To nam danas u slici pokazuje evanđeoski odlomak o preobraženju. Moramo naučiti pronalaziti Gospodina u onome što je uobičajeno, svakodnevno i moramo bježati od iskušenja da neprestano očekujemo nešto neuobičajeno. Kršćanin mora učiti ne misliti samo na zemaljsko, nego uvijek i svagda tražiti lice Božje! Što to znači tražiti lice Gospodinovo? To znači da ne pravimo sebi nekog privatnog Boga, nekog Isusa prilagođenog našim željama, već da vjerujemo i klanjamo se onom Bogu, Isusu Kristu, koji nam se pokazuje u Svetom pismu, u Crkvi. Onom Isusu koji je ostao s nama, a ujedno je ispred nas. Onom Isusu koji je rekao: „Ja sam Put i Istina i Život!“ Pokloni Bogu svoje povjerenje i uračunati će ti se u pravednost, otvori mu svoje srce danas i vidjet ćeš ga kakav uistinu jest!