četvrtak, 9. ožujka 2017.

KIŠA BLAGOSLOVA - četvrtak 1. korizmenog tjedna

U njega gledajte i razveselite se! 
(Ps 34, 6)
Razmišljati ćemo o molitvi. U onim trenucima kada su ga najviše tražili, kada je donosio odluke ili je bio pred odlučujućim trenucima svog života naš Gospodin Isus povlačio se na molitvu. U Svetom pismu imamo više mjesta koja o tome govore. Od Isusa učimo da uvijek treba moliti. Isus je bio čovjek molitve.
Za molitvu se traži stav poniznosti, to vidimo u primjeru carinika i farizeja koji su molili u Hramu. Farizej je stajao naprijed i u sebi je razmišljao o tomu kako je on dobar i što sve dobro čini, a carinik je stajao u dnu, u kutu, nije se usudio niti podignuti oči, prignut je glasno govorio molitvu da Bog oprosti njemu grešniku pri tom se udarajući u prsa. Njegov vanjski stav označavao je i njegovo nutarnje raspoloženje. Znamo koji je otišao opravdan.
Nadalje naša molitva mora biti istinita. Odnosno mora imati pravu, ispravnu nakanu. Isus nas upozorava kakva ne smije biti naša molitva kada kaže: „Čuvajte se pismoznanaca koji rado hodaju u dugim haljinama, vole pozdrave na trgovima, prva sjedala u sinagogama i pročelja na gozbama, proždiru kuće udovičke još pod izlikom dugih molitava. Stići će ih to oštrija osuda.“[1] Molitva koja nema istinitu i ispravnu nakanu nije molitva i neće biti uslišana!
Nadalje, molitva mora biti izričaj vjernosti Bogu Ocu. „Oče ako hoćeš otkloni ovu čašu od mene. Ali ne moja volja nego tvoja neka bude!“[2] Dakle, da bi molitva bila uslišana mora imati tri elementa: stav poniznosti, ispravnu nakanu te vjernost Ocu. Današnje evanđelje nas potiče: „Ištite i dat će vam se! Tražite i naći ćete! Kucajte i otvorit će vam se!“[3] No, Sveto pismo nam također poručuje: „Tražite najprije kraljevstvo Božje i pravdu njegovu, i ovo će vam se sve dodati.“[4] U evanđelju kojeg smo čuli prošli utorak sam Isus govori kakva bi trebala biti naša molitva kada kaže: „Kada molite, ne blebećite kao pogani. Misle da će s mnoštva riječi biti uslišani. Ne nalikujte na njih. Ta zna vaš Otac što vam treba i prije nego li ga zaištete.“[5] Često puta čujem žalopojke vjernika kako im molitva nije dobra jer im misli lutaju, pa govore nisu koncentrirani u molitvi. Postoji razlika između koncentracije i sabranosti. Koncentracija ili usmjerenost na predmet zamara i kratko traje, sabranost ili svijest da smo u Božjoj prisutnosti je nešto što nas oslobađa i dugotrajno je. Zato, iako je na početku molitve potrebna koncentracija, u tijeku molitve potrebna je sabranost. Bože moj, koji si me prvi ljubio, dopusti da ti sve predam, nek ne bude ničega u mome životu što nije povjereno, blagi Oče, tvojoj dobroti.
Kiša pada i u pustinji i tada pustinja ozeleni i procvjeta! Cvijeće i tamo raste. Pustinjsko cvijeće spada među najljepše! Nešto slično se događa u duši i životu istinskih molitelja. Kršćanska molitva nikada nije monolog. Molitva mora biti prije svega, na prvom mjestu. Ona je kiša Božjeg blagoslova i garancija uspješnosti našeg djelovanja!


[1]Lk 20, 46-47
[2]Lk 22, 42
[3]Mt 7, 7
[4]Mt 6, 33
[5]Mt 6, 7-8