subota, 6. veljače 2016.

JE LI GREŠKA UĆI U BOGOSLOVIJU ZBOG LOŠE EKONOMSKE SITUACIJE???

GRGUR PITA:
Poštovani don Filipe, imam primarno tehničko obrazovanje, a nedavno sam izgubio većinu svoga novca zbog ulaganja na tržištu dionica, nažalost izgubio sam i svoj posao. Imam diplomu iz poslovne administracije. U crkvu idem četiri puta tjedno, svaki dan se molim. Nikad nisam bio oženjen niti sam bio u nekoj ozbiljnijoj vezi iako se ne mogu požaliti na svoj društveni život, imam jako puno prijatelja i volim pomagati ljudima i osjećam se pozvanim u svećeništvo. Odrastao sam u katoličkoj obitelji. Htio bih vam postaviti par pitanja:
1. Jesam li prestar da postanem svećenik?
2. Pročitao sam negdje na internetu kako je pogrešno željeti biti svećenik zbog ekonomskih poteškoća ili problema. Je li to istina? Svakim danom koji prolazi imam sve veću i veću potrebu moliti se i osjećam kako me Svevišnji zove.
DRAGI GRGURE,
kada bi nekomu jedini razlog zbog čega razmišlja o svećeništvu bio ekonomski problem, mislim da bi onda ta osoba bila u potpunosti u krivu kada bi se odlučila slijediti taj put. No, mislim da postoje dublji razlozi koje moramo uzeti u obzir.
Ponekad, loša ekonomska situacija navede nekoga na razmišljanje koliko je zapravo svako materijalno dobro loš oslonac u životu, koliko je sve prolazno i sve propadljivo i kako se ne isplati trošiti svoj život samo na materijalni dobitak i zahvaljujući ovoj kušnji takva osoba počinje graditi svoj život na čvrstoj stijeni, na Kristu, vršeći Božju volju i dajući nadnaravni smisao običnim životnim situacijama. Ovo duboko i iskreno obraćenje može dovesti osobu i do toga da želi u svom životu Boga staviti iznad svega, pa se stvara prostor u kojem osoba može osjetiti i duhovni poziv. To je sasvim drugačija stvar od one prve. Ovo je neko općenito promišljanje o tvojem postavljenom pitanju.
Što se tiče godina i starosti, trebali ste navesti koliko imate godina. Poznato mi je da što je čovjek stariji to se teže navikava na život u zajednici, u formaciji i u studiju koji je potreban uvjet za primanje svetoga reda. S godinama postajemo samostalniji i radimo stvari malo „na svoj način“ ako tako mogu reći i sve smo manje prilagodljiviji.
Moj savjet je da o svemu ovome razgovaraš s nekim dobrim duhovnikom, svećenikom koji te je spreman saslušati i za kojeg si siguran da će ti dati dobar savjet, dobro je da to bude svećenik koji te već poznaje od prije. S njim ćeš moći analizirati sve znakove poziva koje prepoznaješ u svom životu. Svakako vidi s njim zašto se još nisi oženio, je li tu možda bilo nekih negativnih iskustava itd...