nedjelja, 11. listopada 2015.

28. NEDJELJA KROZ GODINU B



Ovu bih propovijed htio započeti pričom:

Jednom je jedan mudrac prolazeći došao do nakraj jednoga sela i smjestio se ispod jednog stabla da tu provede noć. Dotrča seljak do njega govoreći: Kamen, kamen! Daj mi dragog kamenja! Što kamen – upita mudrac. Seljak nastavi: Sinoć mi je u snu rečeno da ako odem na kraj sela u sumrak da će mi mudrac dati dragi kamen koji će me učiniti bogatim zauvijek! Mudrac je kopao po torbi i iščupa kamen, te reče: „To je vjerojatno ovaj. Našao sam ga jučer u šumi. Evo, sad je tvoj, ako ga želiš. „Čovjek je zurio u kamen u čudu. To je bio najveći dijamant na svijetu. Kasnije te noći čovjek je u krevetu razmišljao. U ranu zoru probudio je mudraca govoreći: „Daj mi to bogatstvo koje te čini sposobnim da daruješ ovakav dijamant.“

Novac nas može osposobiti, novac nas može slomiti... Banke su financirale Renesansu – razdoblje čijoj se umjetnosti i danas divimo. Trgovanje obveznicama odlučivalo je o ishodu ratova. Dok je trgovanje dionicama – Burza izgrađivala carstva. I monetarni krahovi stvarali su revolucije. Ovo su uvodne riječi britanske dokumentarne emisije „Uspon novca“ profesora Niall Fergusona. Ono što je zanimljivo je da je svrha te serije bila objasniti globalnu kreditnu krizu 2008., što u stvari uopće nije „uspon novca“ nego više njegov pad i opadanje.

Naš svakodnevni život u suvremenom svijetu vrti se oko novca. Radimo da novac zaradimo. Provodimo nemirne noći računajući kako ćemo ga još više zaraditi. I idemo kroz tjeskobne trenutke dok planiramo kako ćemo ga najbolje potrošiti.

Božja riječ ove nedjelje poziva nas ispitati naš vlastiti stav prema novcu i bogatstvu. U prvom čitanju kralj Salomon komu se pripisuje knjiga Mudrosti govori:

„Pomolih se i razbor dobih;

zavapih i primih duh mudrosti.

Zavoljeh je više nego žezla i prijestolja

i ništa ne cijenih bogatstvo u usporedbi s njom.

Nisam je htio uspoređivati ni s draguljima,

jer je sve zlato pred njom kao malo pijeska,

a srebro je prema njoj kao blato.“ Mud 7, 7-8

Možda je to takva mudrost poput one koju je posjedovao mudrac koji je bez razmišljanja seljaku dao dragocjeni dijamant u priči Antonia de Mella koju smo čuli na početku.

U današnjem evanđelju Isus nas upozorava: „Kako li će teško imućnici u kraljevstvo Božje!“. Ova izjava nas šokira baš kao što je začudila i Isusove učenike. Ovaj Isusov diskurs o bogatstvu je potaknut susretom s mladićem koji je htio baštiniti život vječni. Čovjek nije bio u stanju odgovoriti na Isusov poziv jer je bio opsjednut svojim posjedima.

Dakle, na što nas Božja riječ danas poziva? Kakav je Isusov stav prema bogatstvu i novcu? Što Isusovo učenje za nas danas znači – za nas koji živimo u složenijem društvu, koji je vođen kompliciranijim i zamrštenijim gospodarskim sustavom, ako ga usporedimo s onim u Isusovo vrijeme.

Prije svega, ono što znamo je da je Isus raspolagao sredstvima i koristio novac.

Kada evanđelja govore o Judi Iškariotskom, također govore o njemu kao onome koji je bio odgovoran za zajedničku blagajnu – kod njega je bila kesa. Znači Isus i njegova kompanija su imali para. Luka spominje i poimenice tko su bili donatori koji su uzdržavali Isusa i apostole vlastitim sredstvima. Pa spominje Mariju Magdalenu, Ivanu ženu Heroda upravitelja Huze, Suzanu i mnoge druge. Pa Luka to lijepo govori „One su im posluživale od svojih dobara“

Pa unatoč svemu Isus je upravljao ovakve izjave: „Blago vama, siromasi: vaše je kraljevstvo Božje!“ Nadalje, u prispodobi o bogatašu i siromašnom Lazaru, bogataš je kažnjen zbog svoje ravnodušnosti, a siromah je uzvišen zbog svoje strpljivosti. Kod Luke u 12 poglavlju nailazimo na još jedan set uputa o posjedovanju: „Klonite se i čuvajte svake pohlepe: koliko god netko obilovao, život mu nije u onom što posjeduje.“ I Isus tu svoju dugu propovijed kod Luke završava onim poznatim riječima „Tražite najprije kraljevstvo Božje, a ostalo će vam se nadodati!“ I konačno u današnjem evanđeoskom tekstu kao da nas opominje govori: „Kako li će teško imućnici u kraljevstvo Božje!“.

Što sve ovo znači za nas – za nas koji živimo u društvu kojem upravlja kapitalistička, samo na dobit orijentirana tržišna ekonomija; za nas koji smo konstantno bombardirani potrošačkom ideologijom; za nas koji smo dio društva koji iskorištava ljude a voli stvari; nas koji smo u napasti izvlačiti vlastiti identitet iz onoga što posjedujemo, mješajući ono što imamo s onim što mi zapravo jesmo? Poruka Božje riječi može se sažeti u tri jednostavne izjave:

1. Prihvatiti da je Bog i njegovo Kraljevstvo na prvome mjestu. Često ponavljana Isusova poruka je vrlo jasna – Tražite najprije Božje kraljevstvo. Isus je rekao „Gdje ti je blago ondje će ti i srce biti“ Što je to što okuplja srž moga srca? Je li moje blago materijalno blagostanje i moji posjedi i udobnost? Jesu li to moji uspjesi i slava? Jesu li to naše ljudske sigurnosti? Isus jednostavno izaziva ove prolaznosti, i poziva nas da Boga stavimo na prvo mjesto. Zašto? Zato što nam novac može kupiti udoban krevet, no ne i miran san. Novac nam može kupiti hranu, ali ne i mir u kući u kojoj ćemo taj obrok s uživanjem blagovati. Novac nam može kupiti kuću, ali ne i dom čiju atmosferu stvara ljubav članova obitelji međusobno. Novac nam može kupiti knjige, ali ne i dar mudrosti.

2. Koristite stvari, a ljubite ljude: Živimo u društvu koji se vodi logikom uzmi iskoristi i baci. Otvaramo konzerve i bacamo ih, koristimo kemijske i njih bacimo, i davno su prošli dani naliv pera koje smo godinama koristili, izvlačimo maramice i bacamo ih. I ... koristimo ljude i bacamo ih. Dečko hoda ozbiljno s curom ili cura s dečkom po nekoliko mjeseci, pa nekad i koju godinu, i onda kaže nogirala sam ga, ili nogirao sam ju! Nije li i to korištenje i bacanje. S jedne strane umjesto da koristimo stvari mi ih volimo, tako ljudi kažu: volim svoj auto, volim svoga psa, volim svoj kaput ili odjeću, cipele... a s druge strane koristimo ljude: netko mi je važan dok od njega imam koristi; pa tako abortiramo djecu, nemamo vremena za starije članove obitelji, i raspravljamo o „potpomognutom samoubojstvu“ za teško bolesne? Riječ Božja nas poziva na prioritet da koristimo stvari, a volimo ljude!

3. Budite slobodni da ne budete opsjednuti svojim imetkom: Ako je naš identitet kao ljudske osobe uvjetovan našim imanjem, što će biti od našega identiteta kada izgubimo što posjedujemo? Naš identitet proizlazi iz činjenice da smo stvoreni na sliku Božju – i da je Kraljevstvo Božje u nama. Neimenovani čovjek u današnjem evanđelju nije mogao odgovoriti na najdublju čežnju svoga srca, zbog svoje plitke želje za imanjem. I ostaje neimenovan, bez identiteta! Za razliku od njega učenici: „koji su ostavili sve da bi pošli za Isusom – mi svima njima i danas znamo imena. Njihov identitet proizlazi iz njihova odnosa s Isusom. Uistinu, njima je dano stostruko.

Stoga molimo, u ovoj svetoj misi da prihvatimo Božje prenstvo i njegovo Kraljevstvo u svom životu, kako bismo koristili stvari na dobro i voljeli ljude. Jedna mi je starica rekla – Radi, ali uvijek se moli i svakoga voli! Tako ćemo biti slobodni i nećemo biti opsjednuti svojim imetkom.