subota, 19. rujna 2015.

25. NEDJELJA KROZ GODINU B


Danas bih svoju propovijed htio započeti baš razmišljajući o riječi DIJETE! Aramejska riječ za dijete i ona riječ koju je Isus izgovorio, jer je on na zemlji upravo govorio tim jezikom, glasi: Talya – i ta riječ znači dijete ali ima značenje i sluga. Isus u toj riječi ocrtava veličinu kršćanina – a ona se sastoji u poniznosti i u služenju. Kada kaže učenicima da moraju biti poput djeteta tada govori o njihovom statusu, spremnosti i otvorenosti. On identificira prihvaćanje malenih, nezaštićenih, s prihvaćanjem sebe.


Kada Isus govori protiv prvih mjesta, ne želi reći da je protiv toga da budemo ambiciozni, da se trudimo, da radimo, da napredujemo, da budemo lideri – vođe. Sve to kršćanin treba biti, i kao kršćani moramo se boriti da budemo vrhunski na svim područjima, vrhunski učenik, vrhunski student, vrhunski profesor, radnik, vrhunski otac i majka. U ovom odlomku Isus želi naučiti svoje učenike kakav lider kršćanin mora biti. Mora biti takav vođa da „bude od svih posljednji i svima poslužitelj!“ – jedino takav čovjek i kršćanin ima mogućnost „primiti dijete – malenog, malene“. – a za to se svaki odrastao čovjek mora i fizički pognuti. A malenih je danas prepun ovaj svijet – zar nisu maleni oni bez posla, s ugroženom egzistencijom, zar nisu maleni i studenti i učenici koji se muče učeći i trebaju ohrabrenje i razumijevanje, zar nisu maleni i roditelji koji prenaporno i prekovremeno rade i čeznu za svojom djecom kojima se ne mogu u potpunosti posvetiti, zar nisu maleni bolesnici u bolnicama i naši stari po našim kućama i domovima, zar nisu maleni svi koji na bilo koji način trebaju našu pomoć i traže od nas da im pokažemo svoje pravo lice – kršćansko lice – lice milosrdnog Samarijanca. Pravi lider – pravi vođa – pravi kršćanin takvima ne treba pristupati iz sažaljenja, Isus nas danas uči da takve moramo doživjeti kao dragocjeni dar poslan od Boga. Upravo Bog preko malenih želi ponuditi nama i cjelome svijetu mnogo i naučiti nas mnogočemu. 

Oni koji su zabrinuti „tko je među njima najveći“ – a njih ocrtava sveti Jakov u svojoj poslanici – kad spominje zavist, svadljivost, ratove i borbe pa kaže: „Žudite, a nemate; ubijate i hlepite, a ne možete postići; borite se i ratujete. Nemate jer ne ištete. Ištete, a ne primate jer rđavo ištete: da u pohotama svojim potratite.“ Takvi nisu u mogućnosti vidjeti veličinu poniznih ljudi u svijetu.   

Svijet guraju naprijed upravo ponizni ljudi – oni koji rade ne gledajući samo na plaću nego na Božju slavu, oni koji strpljivo podnose teškoće i ne daju se obeshrabriti, oni koji svojom molitvom i pouzdanjem u Boga ostvaruju divna i velika djela – makar se u nečijim očima i činila neznatnima, to su oni koji su baštinici mudrosti odozgor, a plod te mudrosti apostol Jakov je označio sa 7 karakteristika:

  • ·         Prva od njih je čistoća, odnosno djelovanje bez primisli i dvoličnosti.

  • ·         Sljedeća karakteristika prave mudrosti je mirotvornost. Ne izaziva razdore ni nerede. Ne ide za svađanjem i dijeljenjem ljudi, nego upućuje na mir i ostvaruje ga. Prava mudrost omogućuje suživot i začinja ga ljubavlju.

  • ·         Zanimljiva je treća karakteristika koju navodi sv. Jakov. Veli da je prava mudrost – poučljiva. Istinski mudar je onaj koji je spreman učiti i napredovati. Nije mudar onaj tko se učahuri i samodopadno se zadovoljava postignutim, nego onaj tko je spreman rasti i napraviti novi korak.

  • ·         Prava mudrost je puna milosrđa. Blaga je i otklanja od sebe svaku vrst surovosti i podcjenjivanja. Ne iživljava se na slabijima, nego im pomaže da postanu dionici istine.

  • ·         Peta oznaka prave mudrosti prema tekstu iz Jakovljeve poslanice su – dobri plodovi. Prava mudrost nije salonsko nadmudrivanje i verbalno prenemaganje, nego plodonosno djelo čovjeka za čovjeka.

  • ·         Prava mudrost je postojana. Traje i djeluje u sklonim i nesklonim vremenima, bez obzira što moćnici mislili o njoj i koliko je raznorazni lobiji nijekali. Istina je uvijek istinita ma koliko laž bila glasna.

  • ·         I konačno, sedma karakteristika prave mudrosti, prema odlomku iz Jakovljeve poslanice koji se danas čita na euharistijskim slavljima je – nehinjenost. Prava mudrost je iskrena i autentična. Ne da se naučiti, nego izlazi iz čovjekova srca. Iz srca koje je otvoreno Bogu da Bog po njemu djeluje.

„Duhovno djetinjstvo nije duhovna glupavost ni „mekušnost“ to je razuman i snažan put kojim zbog njegove teške jednostavnosti, duša treba započeti i nastaviti vođena Božjom rukom. Biti malen, velika je odvažnost – Tko traži... daj mi mjesec? Djeca! Tko se ne obazire na opasnosti da bi postigao svoju želju! Dijete! U takvo dijete treba uliti mnogo milosti Božje, želju da čini Božju volju, mnogo ljubavi prema Isusu, treba mu dati sve ljudsko znanje, koliko dopuste njegove sposobnosti i tek tako ćemo dobiti sliku i priliku današnjih apostola, onakvih kakve ih nesumnjivo Bog želi i hoće. Zato budite Božja djeca! Ti si pred Bogom koji je vječan, više dijete, nego li što je pred tobom mališan od dvije godine. A osim toga što si dijete – Sin si Božji! To nemoj zaboraviti!“ (Put, 855, 857, 860)
Molimo Blaženu Djevicu Mariju da uvijek ostanemo njena i Božja dobra djeca! Amen!