četvrtak, 17. rujna 2015.

24. NEDJELJA KROZ GODINU B

"Tko izgubi život svoj poradi mene i evanđelja, spasit će ga."
Veliki govornik biskup Fulton Sheen u jednoj od svojih brojnih propovijedi pozitivno je komentirao
želju apostola Tome koji je htio staviti svoje prste umjesto čavala na rukama i nogama Uskrslog
Krista i staviti svoju ruku u bok koje je probilo koplje. Biskup kaže da je Toma htio vidjeti rane –
ožiljke svoje zvijezde! Naša zvijezda naš Isus naš superstar ima svoje ožiljke. On je sluga – patnik!
Evanđelje današnjega dana nas poziva s jedne strane na personalizaciju naše percepcije i iskustva
Isusa Krista kada kaže: „A vi što vi kažete tko sam ja?” S druge strane Bogoslužje riječi i nas
poziva da priznamo ulogu patnje u povijesti spasenja. Isus kaže: „Sin čovječji treba da mnogo
pretrpi - a znamo da učenik nije nad učiteljem. Ako je učitelj trpio – to je put i za život učenika.
Čitanja nas pozivaju na razmišljanje o ulozi patnje u našoj osobnoj životnoj priči slijeđenja Isusa.
„tko izgubi život svoj poradi mene i evanđelja, spasit će ga.« Postoji veza između osobnog vlastitog
iskustva isusa i sudjelovanja u njegovom trpljenju: kada prihvatimo Isusa kao Sina Božjega
prihvaćamo također život križa i bivamo motivirani nositi vlastiti križ. Sveti Josemarija je jednom
rekao da Bog često puta svojim najboljim prijateljima daje veće porcije svoga križa.
Bog koji pati
U srži naše kršćanske vjere stoji istina da je u jednom određenom trenutku u povijesti, Bog u Isusu
trpio, umro i uskrsnuo. Mislim da nije fer objasniti isusovu patnju na način koji se često zove
„pobjedonosno pomirenje” - u kojem Otac zahtijeva smrt Sina umjesto palog čovječanstva. Ja bih
pogled na Isusove patnje pogledao iz drugog kuta, iz kuta ljubavi koja proistječe iz njegova
posvemašnjeg preuzimanja našega čovještva, i njegove smrti koja je prirodna posljedica našega
odbijanja Boga. Kao što napisa sveti pavao: „Oplijeni sam sebe uzevši lik sluge, postavši ljudima
sličan, obličjem čovjeku nalik ponizi sam sebe poslušan do smrti smrti na križu, zato ga Bog
preuzvisi i darova mu ime, ime nad svakim imenom!”
Prvo čitanje iz proroka Izaije je dio Pjesme o patničkom sluzi Gospodnjem”. U ovom odlomku
sluga Gospodnji je trpio mnoge nepravde od ljudi i osuđen je na smrt. Sluga ne pruža otpor. No,
ipak Sluga izražava svoje pouzdanje u pravdu i Božju zaštitu. Izaija je u ovom tekstu mogao
opisivati proroka koji drži do onoga što propovijeda i kao posljedicu mora patiti. Često puta su ovi
reci protumačeni tako da se pokaže Isusova patnja – i vrlo su prikladni za to! Isus dragovoljno
uzima svoj križ, jer on zna da je to konačni čin ljubavi. I on mora stati iza onoga što govori i stoji do
kraja ispunjajući poruku ljubavi. Što je ljudski odgovor na ovaku ljubav? Što je naš odgovor na te
patnje Božje ljubavi?
Kao Učitelj: Uzmi svoj križ i slijedi me!
U Evanđelju danas Petar se pojavljuje kao onaj koji je pomiješanih motivacija. Omogućen Duhom
on daje teološku izjavu o prirodi Isusa: Ti si Krist. Međutim on također skače na čisto ljudski način
gledanja Isusa kad je ovaj otvoreno počeo govoriti o svojim patnjama. Petar ga uze na stranu i poče
odvraćati. Što je Petar htio? Zašto je Petar oklijevao prihvatiti Isusa sa kompletnom pričom – kao
Krista koji će patiti. Mislim da je Petar stvarno razmišljao ovako ako učitelj trpi i učenik će morati
trpjeti – a petar za to možda nije bio spreman. I zato neće biti spreman sve do smrti i uskrsnuća
Gospodinova, to vidmo i u činjenici da ga je zanijekao!
Naš vlastiti odgovor na neizmjernu Božju ljubav vidljivu u patnji Isusa mogao bi biti da prihvatimo
vlastito ljudsko stanje koje dolazi s nekim stupnjem boli i patnje. To ne mora nužno
podrazumijevati umrijeti za Boga. Često puta se patnja sastoji u malim problemima koje smo
pozvani izdržati kad težimo višim ciljevima u životu. Govoreći u vrlo jednostavnim primjerima,
npr. Lakše je gledati televiziju nego učiti i čitati knjigu, lakše je otići na proslavu rođendana svog
prijatelja nego doprijeti do nekog stranca koji je u potrebi. Gledanje Tv-a ili pridruživanje slavlju
može nam pružiti neki osjećaj zadovoljstva i užitak može biti praćen nekom euforijom međutim
često puta nakon takvih euforija dolazi iskustvo depresije, besmisla i praznine. S druge strane ići
pomoći nekomu u potrebi zahtijeva u početku malo truda i neki rizik i patnju ali na kraju jedan čin
dobrote donosi radost istinskog zadovoljstva. Mi smo često kao ljudi skloni izabrati lakši put. No,
uvijek iznova birati samo ugodna iskustva od nas čini gubitnike. U evanđeoskom tekstu danas Isusa
nas poziva da se potrudimo napraviti početni napor i izabrati uski put, bolja djela, ono što nam se
neće oduzeti, pa taman to uključivalo i patnju, ali uključivat će i ogromnu nagradu i zahvalnost u
dogledno vrijeme – uskrsnuće i predokus neba: tko izgubi život svoj poradi mene i evanđelja, spasit
će ga.«