subota, 25. srpnja 2015.

17. NEDJELJA KROZ GODINU B


ČITANJA:
2Kr 4,42-44; Ps 145,10-11.15-18; Ef 4,1-6; Iv 6,1-15

Onaj koji poznaje vlastite slabosti veći je od onoga koji vidi anđele – poznata je rečenica sirijskog monaha iz 7 stoljeća Izaka iz Ninive.

Današnje evanđelje nam govori da Bog iz naše neimaštine, iz naše praznine, iz naše oskudnosti može i hoće proizvesti obilje, može nam dati novi život koji vodi vječnom životu, traži samo našu suradnju.

Kao i na svadbi u Kani Galilejskoj prije Isusova djelovanja je praznina, tamo je bila svadba, a vrčevi s vinom bili su prazni. Ovdje je veliko mnoštvo, a imali su samo 5 kruhova i dvije ribe.  Vidimo kako Filip pati od mentaliteta oskudice, kao i mnogi od nas. Misli da se samo novcem kupuje kruh, pa kaže ni 200 dnevnica ne bi pokrilo troškove. Filip je fokusiran na izvor kruha i cijenu kruha, fokusiran je na problem, fokusiran je na nemogućnost, fokusiran je na oskudicu – to ga onemogućuje da bude fokusiran na one mogućnosti koje se mogu ostvariti u Isusovoj prisutnosti, iako je njegov apostol, njegov učenik, iako vidi čudesa svakodnevno.

Moramo cijeniti inicijativu Andrije koji ljude dovodi k Isusu: on je Isusu doveo svoga brata Šimuna,  Filip i Andrija zajedno su na drugom mjestu doveli Grke k Isusu, a u današnjem evanđelju Andrija dovodi maloga dječaka s pet kruhova i dvije ribe. Koliko puta smo se u životu osjećali kao ovaj mali dječak, u nekoj teškoj obiteljskoj ili poslovnoj situaciji gdje smo sami izgledali kao da imamo pet kruhova i dvije ribice a netko nam je zapovjedio da nahranimo mnoštvo od 5 tisuća ljudi. Pet kruhova i dvije ribe – možda smo i sami rekli da je bolje ne imati ništa nego to, jer kad ništa nemamo od nas se ništa i ne može tražiti, a ovako imamo jedva dovoljno za sebe, a od nas se traži nahraniti mnoštvo, opet je fokus na ograničenjima i nemogućnostima.

Što se događa kad Isus počne djelovati. Pet kruhova i dvije ribe sve skupa je sedam. Sedam je broj savršenstva, broj potpunosti, simbol stvaranja – a ovdje i simbol novoga stvaranja. Bilo je puno trave na onom mjestu, znači da je bilo proljeće – novi život. Pet tisuća ljudi u prijevodu bi značilo nebrojeno mnoštvo jer je broj  5 oznaka Tore, a kod Židova je prebrojavanje ljudi bio tabu. Tema obilja se nastavlja... svi se nasitiše. Kao što je u Kani vina bilo dostatno i previše, tako je i ovdje bilo kruha dostatno i previše, jer se ukupilo 12 velikih košara ostataka. Kako različit govor od onoga na početku evanđeoskog odlomka, zar ne? Isus želi da imamo život u izobilju, život u punini!

Jesmo li spremni zadovoljiti se s puninom života koju nam pruža Isus? Jesmo li spremni napustiti naš skučeni mentalitet oskudice i prihvatiti njegovu puninu i obilje? Odgovoriti na ova pitanja znači i odgovoriti na pitanje je li misa stvarni centar moga života ili nije? Priznajmo Bogu vlastite slabosti, mane, vlastitu prazninu, vlastita ograničenja i nemogućnosti i dopustimo mu da djeluje u našem životu, da i mi započnemo život u izobilju.