srijeda, 14. svibnja 2014.

ODGOVORNOST BEZ GRANICA

Je li u našem društvu uopće moguće izreći pojam "odgovornost" i ne biti sarkastičan? Na susretu mladih u Dubrovniku biskup Uzinić nam je poručio: “Draga mladosti, želim vam poručiti da budete zainteresirani, da ne pustite ove društvene procese da prođu mimo vas, nego da se uključite, da budete aktivni, da preuzmete odgovornost za ovo društvo, da nešto napravite. Nemojte čekati da vam drugi osiguraju bolji život, nego uzmite stvar u svoje ruke i vi osigurajte bolji život drugima. I nemojte vjerovati onima koji vam kažu da se ovdje ne može, da u ovoj zemlji nema perspektive, napravite perspektivu, vi ste na to pozvani!" - Prvo što bismo trebali produbiti je perspektiva odgovornosti kako za pojedinca tako i za društvo u cjelini.

Što to, zapravo, znači, odgovarati? Mogli bismo reći - računati s činjenicom da nismo sami, da smo već oduvijek zajedno s nekim drugima bez kojih ne možemo, da smo s nečim što nam je povjereno, a nije u potpunosti naše, da netko računa na nas; da smo nekomu nešto obećali, pa posjeduje pravo da nas pita: "Zašto?".
Ako pak ima pravo, dužnost nam je "odgovarati", to jest izvršiti ono čim smo vezani ili smo se vezali, obrazložiti zašto smo zatajili, platiti što smo počinili. Tako se čini kao da odgovornost proizlazi iz neslobode, iz vezanosti. Istina je da proizlazi iz vezanosti, ali je ta vezanost takva da nas vezuje kao slobodna bića. Nismo tek neka karika u lancu nužnosti, gdje ništa ne bi izviralo iz nas, nismo kao batina kojom maše i udara netko drugi. Kao slobodni, sami smo izvor svojih čina, gospodari svojih djela. Ako su pak naša, mi odgovaramo za njih, tako da su sloboda i odgovornost lice i naličje jedne te iste stvarnosti. Biti svjestan svoje odgovornosti znači biti svjestan svoje slobode i njenih posljedica, biti svjestan svega što može proizići iz vlastitih odluka. No, u isti mah znači biti svjestan svojega zajedništva s ljudima, s događajima, s bićima koja nas okružuju, s njihovim brigama. Iz svega ovoga proizlazi da se sretno, djelotvorno ljudsko zajedništvo može graditi samo na istančanoj svijesti odgovornosti - eto platforme na kojoj bismo trebali graditi i stvarati nove perspektive. Inače nam je prihvatiti potpunu duhovnu a i materijalnu dezertifikaciju i pustoš koju taj proces ostavlja za sobom - što je pravi naziv programa koje naše društvo slijedi!!! Ne dopustimo da nam se ukrade nada!