ponedjeljak, 29. prosinca 2014.

BOŽIĆNI POHOD I BLAGOSLOV OBITELJI

Cijena sretne župe je umiranje sebi!

Danas sam Gospodine poput Abrahama prolazio svojom župom, poput Josipa koji bježi od svoga naroda, iz vlastite zemlje, znajući da tek što sam se zaustavio tek što sam se pomolio moram ići dalje i istovremeno se pitajući je li ovih mojih "pet kruhova i dvije ribe" dovoljno da nahrani mnoštvo? Hoće li i ovaj moj čin poslušnosti uroditi potomstvom "brojnijim od zvijezda na nebu"?

Večeras sam zapalio svijeću za svakog koga sam pohodio za svakog koji je danas bio prepušten osjećaju samoće i žaru ljudske nesigurnosti. Čovjek ne može živjeti samo od anđela u snovima i blještavila jaslica jer bi o njima začas postao ovisan. Čovjek živi od vjere – učiteljice srdaca. Vjera oplemenjuje duše kao što se zlato u vatri kuša. Gospodine daj i mojoj župi i meni dar vjere, da spoznamo kad nas sve druge strane iznevjere, u dubini svoje prazne duše čudesno tiho bogatstvo – stvarnu snagu koja se ne sastoji niti u sili niti u sredstvima; niti u ovozemaljskoj mudrosti, niti u čvrstu obrambenu stavu, već u odlučnosti da nastavimo služiti, da nastavimo ljubiti i živjeti u Istini, svjesni koliko su iluzorni sila i oružje i ono za što mislimo da posjedujemo i čime gospodarimo. 

Kad ostanemo bez ičega, kad spoznamo svoju temeljnu ljudsku slabost, vjera nam progovori blagu, čudnovatu ali utješnu riječ stvarnosti i radosnu vijest – ti nisi Bog – nisi savršen – i tebi je potreban Spasitelj. Štoviše, taj Spasitelj uistinu i postoji – tu tajnu slavimo ovih dana!

četvrtak, 15. svibnja 2014.

ZAŠTO SMO KAO KRŠĆANI FRUSTRIRANI?

Prije nekoliko dana naš Katolički bogoslovni fakultet Sveučilišta u Zagrebu je organizirao IX. dies theologicus s temom “Vjekoslav Bajsić i Tomislav Janko Šagi-Bunić: Filozofski i teološki tragovi i putokazi”, a koji se održao u dvorani “Vijenac“ Nadbiskupijskoga pastoralnog instituta na Kaptolu.

Ovogodišnji "dan teologije" je bio posvećen obljetnicama smrti dvojice uglednih profesora i dekana Katoličkoga bogoslovnog fakulteta: prof. dr. sc. Vjekoslava Bajsića i prof. dr. sc. Tomislava Janka Šagi-Bunića. Zbog toga sam ovih dana baš posvetio vremena obojici autora čitajući neka od njihovih najznačajnijih djela.

Evo jedne crtice prof. Bajsića iz 1981, koja i danas odiše aktualnošću:

"Ne znam i ne mogu prosuditi zašto se tko i čemu smatra kršćaninom i do čega mu je zapravo stalo. Činjenica je, međutim, da su mnogi kršćani frustrirani. Zato bismo se neminovno morali zapitati teku li naši osjećaji, naši poticaji i djelovanje, odnosi prema drugim ljudima samo ili uglavnom samo iz naših frustracija, iz želje da dođemo do zadovoljštine, do priznanja da imamo pravo, do pobjede, ili pak nam iznad svih tih naših muka lebdi pred očima neki cilj u smjeru Kristove ljubavi prema svakomu, bez obzira na bilo kakve prilike ili neprilike.

srijeda, 14. svibnja 2014.

ODGOVORNOST BEZ GRANICA

Je li u našem društvu uopće moguće izreći pojam "odgovornost" i ne biti sarkastičan? Na susretu mladih u Dubrovniku biskup Uzinić nam je poručio: “Draga mladosti, želim vam poručiti da budete zainteresirani, da ne pustite ove društvene procese da prođu mimo vas, nego da se uključite, da budete aktivni, da preuzmete odgovornost za ovo društvo, da nešto napravite. Nemojte čekati da vam drugi osiguraju bolji život, nego uzmite stvar u svoje ruke i vi osigurajte bolji život drugima. I nemojte vjerovati onima koji vam kažu da se ovdje ne može, da u ovoj zemlji nema perspektive, napravite perspektivu, vi ste na to pozvani!" - Prvo što bismo trebali produbiti je perspektiva odgovornosti kako za pojedinca tako i za društvo u cjelini.

Što to, zapravo, znači, odgovarati? Mogli bismo reći - računati s činjenicom da nismo sami, da smo već oduvijek zajedno s nekim drugima bez kojih ne možemo, da smo s nečim što nam je povjereno, a nije u potpunosti naše, da netko računa na nas; da smo nekomu nešto obećali, pa posjeduje pravo da nas pita: "Zašto?".

utorak, 13. svibnja 2014.

TKO SMO MI DA DUHU SVETOM ZATVARAMO VRATA?

To pitanje je papa Franjo postavio više puta u svojoj propovijedi na misi u Domu Svete Marte. Duh puše gdje hoće, ali najčešća je napast vjernika ispriječiti mu se na putu; usmjeravati ga u jednom umjesto u drugom smjeru. Ta je napast bila prisutna i u prvoj Crkvi, što potvrđuje iskustvo Šimuna Petra, opisano u čitanju Djela apostolskih.

ponedjeljak, 12. svibnja 2014.

USPAVANI KRŠĆANI

Zašto smo često nemoćni u mijenjanju prilika oko sebe na bolje? Jer i vjerujući mislimo samo na sebe, pa i vlastitu lijenost i nebrigu za drugoga prikrivamo našim osjećajem dobro zasluženoga odmora - i tako se uspavljujemo i sami sebe onemogućujemo da budemo ono što smo pozvani biti. Sol i svjetlo! Kako će uspavani kršćanin vidjeti čovjeka u potrebi?

petak, 3. siječnja 2014.

LOVAC U ŽITU

U romanu J. D. Salingera Lovac u žitu u trenutku kada mlađa sestra pita Holdena što bi želio biti, on kaže: "... stalno zamišljam mnogo male djece kako se igraju u jednom velikom žitnom polju. Na tisuće male djece, a nikoga u blizini... nikog odraslog, mislim... osim mene. A ja stojim na samom rubu jedne grozne provalije.