srijeda, 27. lipnja 2012.

OSAM LAŽI MOJE MAJKE - Blagodati koje moramo čuvati (Nepoznati autor)

Moja mati nije uvijek govorila istinu. Slagala mi je osam puta u bitnim životnim trenucima! A priča započinje mojim rođenjem. Rođen sam kao sin jedinac u veoma siromašnoj obitelji. Bili smo uistinu siromašni, do te mjere da koji put nismo imali što jesti. U najtežim prilikama majka bi pripremila skromni obrok i uvijek bi stavljala svoj dio na moj tanjur govoreći:
"Jedi, sine, ja nisam gladna."
- Ovo je bila njezina prva laž. Kada sam malo odrastao, promatrao sam svoju majku kako po svršetku kućnih poslova odlazi do rijeke koja se nalazila ispod kuće, nadajući se da će uloviti ribu kako bih ja jeo zdravu hranu i razvijao se. Jednom prilikom, hvala Bogu, uspjela je uloviti čak dvije ribe. Požurila je u kuću i spremila obje ribe i stavila ih pred mene. Ja sam malo-pomalo jeo ribu, a moja je majka jela ono što je ostajalo iza mene na kostima. Vidjevši to, moje je srce zatreperilo i onu drugu ribu stavio sam pred majku, a ona ju je vratila rekavši:
"Sine, pojedi i ovu drugu, jer znaš da ja ne volim ribu."
- Ovo je bila njezina druga laž. Vrijeme je prolazilo i došao je dan mog polaska u školu. Kako nismo imali dovoljno sredstava da se školujem, majka je otišla u jednu trgovinu odjevnim predmetima i dogovorila sa vlasnikom da prodaje odjeću po kućama uglednih i bogatih ljudi. Jedne hladne i kišovite noći, majka se duže zadržala na poslu. Čekajući je kod kuće, zabrinuo sam se i izašao da je potražim. Ugledao sam je kako nosi torbu s odjećom i kuca na vrata tuđih kuća. Zovnuo sam je: "Majko, hajde dođi. Idemo kući, kasno je i hladno. Možeš nastaviti sutra ujutro!"
Ona se nasmijala i rekla:
"Sine moj, ja nisam umorna." -
Ovo je bila njezina treća laž. Došao je dan polaganja školskih ispita. Iako je bilo veoma vruće, majka je željela poći sa mnom u školu. Sunce je pržilo zemlju, a površina pijeska titrala je od vrućine. Ušao sam u školu, a ona je ostala čekati u školskom dvorištu, strepeći za moj uspjeh. Kada su ispiti završili, izašao sam iz škole, a ona me dočekala u topli majčinski zagrljaj, ispunjen ljubavlju i milošću. U ruci je držala hladan i svjež sok koji je kupila radi mene. Kada sam ga počeo piti, okrenuo sam se i pogledao u nju: niz njezino čelo slivale su se kapljice znoja. Pružio sam joj čašu i rekao: "Majko pij", a ona reče:
"Sine, samo ti pij. Ja nisam žedna."
- Ovo je bila njezina četvrta laž. Nakon smrti mog oca, majka je živjela teškim udovičkim životom. Preuzela je svu odgovornost za vođenje kuće, jednostavno – morala se brinuti o svemu. Život je postao teži, a mi smo često gladovali. Pored naše kuće živio je moj stric, inače veoma dobar čovjek. On nam je često slao hranu da ublažimo glad. Kada su naši prijatelji i rodbina vidjeli da je naše stanje postalo nesnošljivo, savjetovali su majku, koja je još uvijek bila mlada, da se uda za čovjeka koji bi nam pomagao. Međutim, moja je majka odbila ovaj savjet
riječima:
"Ja nemam potrebe za drugom ljubavlju."
- Ovo je bila njezina peta laž. Po završetku fakulteta, dobio sam dobro plaćen posao u jednoj firmi i odlučio sam da preuzmem brigu o kući. Kako je majčino zdravlje oslabjelo, nije više mogla prodavati odjeću po kućama, tako da je počela prodavati povrće na tržnicama. Kada je odbila prestati raditi, izdvojio sam dio svoje plaće i dao joj, a ona je odbila primiti rekavši:
"Čuvaj, sine, svoje novce, ja imam dovoljno za sebe."
- Ovo je bila njezina šesta laž. Bez obzira što sam dobio posao, nastavio sam školovanje i ubrzo sam magistrirao. Postigao sam uspjeh i povećali su se moji prihodi. Njemačka firma ponudila mi je dobar posao u svom sjedištu u Njemačkoj. Zbilja sam se obradovao i tako počeo i sanjati o novom sretnom životu. Nakon što sam otputovao i sredio svoje stanje, nazvao sam majku i pozvao je da živi kod mene. Ona nije htjela da me ometa i rekla mi je:
"Sine, meni je dobro ovdje."
Ovo je bila njezina sedma laž. Kako je vrijeme prolazilo, majka je sve više starjela i ubrzo je oboljela od zloćudnog karcinoma. U tim teškim trenucima netko se morao brinuti o njoj. Što sam mogao učiniti kada su između mene i moje voljene majke bile stotine kilometara? Ostavio sam sve i vratio se kući. Majku sam zatekao u postelji. Kada me je ugledala, pokušala se nasmijati. Srce mi se cijepalo jer je bila iscrpljena i slaba. Nije to više bila ona majka koju sam poznavao. Suze su se počele slijevati niz moje obraze, ali ona me i tada pokušala utješiti rekavši:
"Sine, ne plači, ja ne trpim bol."
Ovo je bila njezina osma laž. Nakon što je to izustila, zatvorila je oči i više ih nije otvorila.

Svakome tko uživa blagodat živih roditelja, poručujemo:
Čuvaj ovu blagodat prije nego što budeš tugovao za njezinim gubitkom.
Svakome tko je izgubio svoju voljenu majku, poručujemo:
Uvijek se prisjeti koliko se samo umarala radi tebe.
Moli Boga i zahvaljuj mu.
(preuzeto iz: Apostol Bezgrešne - Svibanj 2012. )