utorak, 4. listopada 2011.

FRANJO - ČOVJEK BOŽJI

Kad piše o svetom Franji, sveti Bonaventura najradije upotrebljava nazive "čovjek Božji" i "Sluga Kristov", i tako želi istaknuti Franjinu svetost života i njegovo apostolsko poslanje u Crkvi. I doista sveti Franjo je bio darovan i poslan Crkvi i svijetu da u snazi Duha Božjega posluži obnovi vjere i pravoga kršćanskog života. To je on i ostvario primjerom svoga načina življenja i gorljivim propovijedanjem.

Svim žarom svoje serafske duše i srca Franjo je ljubio Isusa Krista, posebno zanesen i vjeran u promatranju i nasljedovanju temeljnih otajstava Isusova ovozemnog života, njegova utjelovljenja i njegove Muke i Smrti na križu. Žarko je žudio da u svemu nasljeduje našega Gospodina, da u svemu slijedi stope Sina Božjega. Stoga je s najvećom pažnjom, potpuno i u svemu slijedio svaki trag Gospodinov, nadahnjivao se riječima Evanđelja, klanjao se Gospodinu u presvetoj Euharistiji, a sve u savršenoj odanosti i poslušnosti Crkvi.

Nošen žarom apostolskog poslanja, Franjo želi približiti Isusa Krista ljudima svoga vremena. Želi to ostvariti na vidljiv način. Tako je tri godine prije svoje smrti, da bi što svečanije proslavio uspomenu rođenja Djeteta Isusa i razbudio pobožnost ljudi prema Utjelovljenoj Riječi, od pape zamolio i dobio dopuštenje da napravi "žive jaslice" u Grecciu. U svakoj prigodi, posebno u svojim čestim molitvama na samotnim mjestima, pravio je znak križa Gospodnjega, promatrao njegovu Muku i Smrt, suživljen i potresen neizmjernom Božjom ljubavlju koja se toliko ponizuje za naše spasenje. Svoju braću i sve ljude uvijek je pozivao da poštuju i slijede riječi našega Gospodina, da se s najvećom pobožnošću klanjaju i svoje štovanje iskazuju presvetom Tijelu i Krvi u Euharistiji.



U brojnim propovijedima što ih je držao Kristov đakon Franjo, zanosnim je govorom, na pučkom jeziku protkanim evanđeoskim riječima i primjerima, pozivao ljude na obraćenje i pokoru, na mirotvornost, na vjerno nasljedovanje Isusa Krista, na vjernost Crkvi. Nadasve je poticao i pozivao na ljubav prema Isusu Kristu - Ljubavi koja nije ljubljena. A misao vodilja cijelog njegovog života bila je "Bog moj - sve moje". U vrijeme kad je svijet počeo hladiti u vjeri, u razdoblju brojnih nazovi-obnoviteljskih pokreta i društveno-crkvenih nesuglasica, Franjo nastupa kao "manji brat" i kao "glasnik Velikoga Kralja" te želi skrenuti pozornost svih ljudi na Isusa Krista koji je radi nas postao malen i najmanji, poslušan i ponizan do smrti, samo da nas spasi da nas obdari vječnim životom.

Potkraj života "sluga Kristov" bijaše obdaren svetim ranama, biljezima Muke Kristove, kako bi i na taj način bila posvjedočena i od Boga potvrđena njegova velika sličnost s Propetim kojega je ljubio svim zanosom srca. Franjo je doista bio sličan Kristu i zavrijedio je naziv "najsavršeniji nasljedovatelj našega Gospodina".

Franjo iz Asiza, taj maleni i ponizni "čovjek Božji", zauzimao se za obnovu Crkve i društva, približio je Isusa Krista i njegovo Evanđelje ljudima, potvrdio se kao istinski obnovitelj i preporoditelj u snazi Duha Svetoga.

U liku "Asiškog Sirotana" naziremo primjer i poruku za suvremenu obnovu Crkve i društva u vjeri i ljubavi prema našem Spasitelju. Znamo i danas za "hladnoću u vjeri", za nemar u vjerskim i crkvenim dužnostima, za porast neprijateljskog stava prema Crkvi. I danas se nude različiti modeli obnove, koji se doduše prizivlju na Evanđelje, ali osporavaju neke temeljne vrednote kršćanskog života i crkvenog zajedništva. A prava obnova mora nas voditi izvorima našega spasenja, posebno po vjernom i pažljivom slušanju evanđeoskog nauka, po vjernom primanju i štovanju svetih sakramenata, a nadasve po pobožnom čašćenju Euharistije. U "Pismu vjernicima" sveti Franjo i nama poručuje da revno obdržavamo Božje zapovijedi, da Boga ljubimo iznad svega, da mu dajemo dužnu hvalu, da ispovijedamo svoje grijehe, da ne živimo po tijelu.

Kao zajednica vjernika, dok poštujemo svetinje svoje vjere, svoje Crkve, dok ljubimo Gospodina Boga iznad svega, želimo prema svim ljudima pokazati i ostvarivati onu miroljubivost i čovjekoljublje o kojem govori Evanđelje, a koje je na izvanredan način posvjedočio sveti Franjo Asiški. To je izvorna poruka Isusa Krista koji nam nalaže da ljubimo jedni druge, da ljubimo i svoje neprijatelje. Pravi duh apostolskog i evangelizacijskog rada mi uvijek shvaćamo kao služenje ljudima. To lijepo izriče sveti Franjo kada piše: "Pošto sam sluga svih, svima sam dužan uputiti i pružiti miomirisne riječi svoga Gospodina". S tim evanđeoskim i franjevačkim duhom neka svekoliko naše djelovanje uvijek i svagdje nosi onaj pečat, koji je postao obilježje i cijelog Franjina života i djelovanja, "Mir i dobro"!

(Iz "Pisma hrvatskih biskupa prigodom 800. obljetnice rođenja svetog Franje iz Asiza")