subota, 22. listopada 2011.

OTAC I SIN

Bio jedan mali dječak koji je imao lošu narav. Otac mu je dao vreću punu čavala i rekao mu da svaki put kad pobjesni i izgubi kontrolu nad sobom, ukuca jedan u ogradu.
Prvoga je dana dječak ukucao 37 čavala. Tijekom sljedećih nekoliko mjeseci on je naučio kontrolirati svoj bijes i broj zakucanih čavala se smanjivao. Otkrio je da je lakše kontrolirati svoju narav, nego zakucavati čavle u ogradu.
Napokon je osvanuo dan u kojem dječak nije zakucao nijedan čavao u ogradu. Otišao je ocu i rekao mu kako toga dana nije pobjesnio.
Otac mu je tada rekao: Svakog dana kada uspiješ kontrolirati svoje ponašanje, iz ograde iščupaj po jedan čavao. Dani su prolazili i jednoga je dana dječak bio u stanju kazati svom ocu da je izvadio sve čavle.
Otac je uzeo sina za ruku i odveo ga do ograde. Tada mu je rekao: "Dobro si to uradio sine moj, ali pogledaj sve te rupe u ogradi. Ograda više nikad neće biti ista. Kada u bijesu kažeš neke stvari, one ostavljaju ožiljak, kao što su ove rupe u ogradi."

(iskrena hvala čitateljici Oaze mira Milici B. koja je ovu priču podijelila s nama! Šaljite nam i dalje svoje prijedloge nečega lijepog što ste pročitali, poslušali, pogledali...)

četvrtak, 20. listopada 2011.

KAKVE OLTARE GRADIMO???

Prevladavajuća religija suvremenog čovjeka je egoizam. Oltari slavljenja te religije mjesta su konzumizma... u kojemu čovjek nastoji udovoljiti svome lažnom "ja". Onom "ja" koje govori da me odjeća čini čovjekom i da pod svaku cijenu moram nositi markiranu odjeću inače ne vrijedim ništa u očima drugih (i u svojim očima); onom "ja" koje govori moraš izgledati uspješno i biti uspješan izlaziti u najotmjenije lokale i ekskluzivne klubove i onda ćeš biti sretan; onom "ja" koje ističe moraš uvijek biti u modi sa super frizurom, mladolikog izgleda (za to postoje kozmetičke operacije), moraš voziti dobar auto inače će te ljudi ismijavati... a da bi sve to imao moraš imati odličan posao za koji ćeš sve žrtvovati - jer ćeš tako steći dovoljno novaca da kupiš sreću - sreća je u novcu i ljepoti - to i vidiš na TV-u, na modnim revijama itd. Konzumerističko okruženje toliko se uvuklo u nas da ni egoizam nije što je nekad bio. Znamo li danas zapravo tko smo? - Razmišljamo li na određen način zato što smo to pokupili s TV-a ili je to stvarno naše mišljenje... Treba li nam određeni proizvod zato što smo vidjeli njegovu reklamu ili zato što nam je neophodan... i je li nam stvarno neophodan????  Čak nam i one vrijednosti koje su tradicionalno dobre danas mogu biti izopačene poput obrazovanja (obrazujem li se zato da pomažem drugima i sebi ili zato da steknem moć kojom ću nad drugima vladati?)

Ne treba o tomu duljiti - svi mi tu situaciju predobro poznajemo - možda je samo vrijeme da se upitamo - Kakve to mi oltare gradimo u svojem srcu, u svom načinu razmišljanja i djelovanja u svakodnevici? Jesu li to oltari suvremenog konzumerističkog okruženja koji nas tjeraju da budemo robovi samima sebi te da iz nezadovoljstva koje iz toga proizlazi porobljujemo druge ili su to oltari na kojima svojim molitvama, iskreno izrečenima u srcu, svojim razmišljanjima stavom i karakterom SLAVIMO BOGA?

Apostol Pavao kaže: U ime Krista zaklinjem vas, dajte pomorite se s Bogom!
Sve to što posjedujemo, znamo, koristimo, naše obrazovanje, školovanje, rad, prijateljstvo, sve to stoji ili pada pred pitanjem - KAKAV OLTAR TIME GRADIŠ U SVOM SRCU??? Komu dopuštaš da te iznutra vodi, komu se unutra klanjaš, komu zapravo vjeruješ? Koji je smisao tvog života? To su temeljna pitanja! Darove koje smo primili po velikom otajstvu Crkve često zatomimo i bacimo u stranu, a u sebi gradimo neke druge oltare na kojima mrcvarimo sami sebe i druge! Neka nas Duh Sveti koga smo primili oslobodi i da nam snage da u svom srcu podignemo Božji oltar poput Mojsija koji je napravio oltar s dvanaest stećaka, s kojeg će se uzdizati prinos od ja k Bogu, i na koju će Bog s naklonošću pogledati kao na žrtvu Abela! Bog vas blagoslovio!  

petak, 7. listopada 2011.

KRALJICA SVETE KRUNICE

Današnji je spomendan ustanovljen na spomen pobjede kršćanskih branitelja kod Lepanta 7. listopada 1571., u zahvalu Majci Božjoj, Kraljici svete krunice. Već je mnogo ranije u različitim krajevima vjerni puk običavao moliti određen broj Zdravomarija tako da je iza svake desetice dodavao Očenaš. Malo pomalo s tom se molitvom povezivalo promatranje glavnih otajstava iz života Isusova. Kasnije je uslijedila razdioba u tri dijela, svaki s pet desetica, a papa Ivan Pavao II. dodao je i četvrti dio otajstava svjetla, i tako smo dobili današnji oblik krunice. Ovako uređena krunica je evanđeosko razmatranje koje se obavlja zajedno s Marijom, nasljedujući njeno držanje u različitim zgodama kada je gledala i slušala svoga Sina: "Marija u sebi pohranjivaše sve te događaje i prebiraše ih u svom srcu" (Lk 2, 19). Kršćanin, koji moli krunicu i koji se time duhovno povezuje s Marijom i prati je u različitim zgodama njezinog života, moći će dokučiti ponešto o osjećajima njezinog srca u velikim otajstvima kojih je ona bila svjedokinja ili sudionica. Na takav način krunica može postati četvrt sata razmatranja, štoviše kontemplacije, pod Gospinim vodstvom. Trajno ponavljane Zdravomarije trebale bi izražavati raspoloženje duše koja se uzdiže k Djevici da je ona sama prihvati i uvede u razumijevanje božanskih otajstava. Neka ta milost bude plod našeg moljenja svete krunice. 

četvrtak, 6. listopada 2011.

HALLOWEEN, POGANSTVO STARO I NOVO (autor JOSIP BLAŽEVIĆ)

Nijedno od lokalnih poganskih slavlja,  ne može se nositi s Halloweenom, globalnim praznikom koji se nameće kao rival katoličkim slavljima Svih Svetih i Dušnoga dana. Danas se Halloween ubraja među najpopularnije i najkomercijaliziranije poganske praznike globalnih razmjera, ne samo u Sjedinjenim Američkim Državama, nego i na Starom kontinentu, pače i u cijelom svijetu, uz neizostavnu impregniranost vješticama kao njegovim integralnim dijelom, zbog čega je također i prozvan "Noć vještica". Neupućenome će, možda, zvučati natražno govoriti o vješticama danas, u trećem tisućljeću, ali činjenice govore suprotno.

Knjiga Halloween - poganstvo staro i novo obrađuje ova i mnoga druga pitanja s kojima ste se zasigurno susretali:

    * Što je poganstvo?
    * Keltska vjerovanja i suvremena keltomanija
    * Druidizam i neodruidizam
    * Suvremene poganske tradicije
    * Noć vještica i wicca religija danas
    * Magija crna i bijela
    * Komercijalizirano poganstvo
    * Kršćanska prosudba Halloweena

    * Nakladnik: Veritas
    * Biblioteka: Hrvatski Areopag
    * Godina izdanja: 2011.
    * Jezik: Hrvatski
    * Broj stranica: 194
    * Uvez: Meki
    * ISBN: 978-953-7154-70-7
    * Dimenzije: 20,5 x 10,0 cm

GOSPODINE ISUSE, AKO HOĆEŠ, TI TO MOŽEŠ...

Gospodine Isuse, ako hoćeš, možeš me utješiti.
Možeš me utješiti zbog neuspjeha koji proživljavam.
Možeš me utješiti u tjeskobi koja me muči.
Možeš me utješiti u boli zbog gubitka ljubljene osobe.
Možeš me utješiti u patnji zbog bračnih sukoba.
Možeš me utješiti u nepravdi koju mi nanose.
Možeš me utješiti u ovom životu kome ne vidim smisla.
Možeš me utješiti u ovoj samoći koju tako teško podnosim.
Možeš me utješiti u obeshrabrenju koje me spopada.
Gospodine Isuse, ako hoćeš, možeš me utješiti.
Gospodine Isuse, ako hoćeš, možeš mi oprostiti.
Možeš mi oprostiti sumnje koje me salijeću.
Možeš mi oprostiti pobunu koja bukti u mojemu srcu.
Možeš mi oprostiti gorčinu koja me ispunja.
Možeš mi oprostiti neosjetljivost na Tvoju ljubav.
Možeš mi oprostiti sklonost prema zlu koje se ne uspijevam osloboditi.
Možeš mi oprostiti stare grijehe koje ne želim uvidjeti.
Možeš mi oprostiti što Te se bojim.
Možeš mi oprostiti što sudim svoju braću.
Možeš mi oprostiti oholost zbog koje odbijam Tvoju pomoć.
Gospodine Isuse, ako hoćeš, možeš mi oprostiti.
Gospodine Isuse, ako hoćeš, možeš me osloboditi.
Možeš me osloboditi pomisli na smrt koja me proganja.
Možeš me osloboditi mržnje koja me uništava.
Možeš me osloboditi ovisnosti o drogi.
Možeš me osloboditi ovisnosti o alkoholu.
Možeš me osloboditi nečistih misli koje me opsjedaju.
Možeš me osloboditi okultnih praksi koje su protiv Tvoje volje.
Možeš me osloboditi magije i čarobnjaštva.
Gospodine Isuse, ako hoćeš, možeš me osloboditi.
Gospodine Isuse, ako hoćeš, možeš me iscijeliti.
Možeš me iscijeliti od tjelesnih boli.
Možeš me iscijeliti od bolesti koja me muči.
Možeš me iscijeliti od emocionalnih poremećaja.
Možeš me iscijeliti od straha od smrti.
Možeš me iscijeliti od psihičke patnje.
Možeš me iscijeliti od duhovne praznine.
Gospodine Isuse, ako hoćeš, možeš me iscijeliti.
Gospodine Isuse, ako hoćeš, možeš me prosvijetliti.
Možeš mi dati svjetlo da vidim što danas od mene očekuješ.
Možeš mi dati svjetlo da vidim kamo me zoveš.
Možeš mi dati svjetlo da uvidim smisao kušnje kroz koju prolazim.
Možeš mi dati svjetlo da uvidim koji me grijeh odvaja od Tvoje ljubavi.
Možeš mi dati svjetlo da vidim korijen zla koje me muči.
Možeš mi dati svjetlo da uvidim Tvoju ljubav na Križu.
Možeš mi dati svjetlo da uvidim istinu Evanđelja.
Možeš mi dati svjetlo da povjerujem u Tvoje Uskrsnuće.
Gospodine Isuse, ako hoćeš, možeš me prosvijetliti.




Philippe Madre

utorak, 4. listopada 2011.

FRANJO - ČOVJEK BOŽJI

Kad piše o svetom Franji, sveti Bonaventura najradije upotrebljava nazive "čovjek Božji" i "Sluga Kristov", i tako želi istaknuti Franjinu svetost života i njegovo apostolsko poslanje u Crkvi. I doista sveti Franjo je bio darovan i poslan Crkvi i svijetu da u snazi Duha Božjega posluži obnovi vjere i pravoga kršćanskog života. To je on i ostvario primjerom svoga načina življenja i gorljivim propovijedanjem.

Svim žarom svoje serafske duše i srca Franjo je ljubio Isusa Krista, posebno zanesen i vjeran u promatranju i nasljedovanju temeljnih otajstava Isusova ovozemnog života, njegova utjelovljenja i njegove Muke i Smrti na križu. Žarko je žudio da u svemu nasljeduje našega Gospodina, da u svemu slijedi stope Sina Božjega. Stoga je s najvećom pažnjom, potpuno i u svemu slijedio svaki trag Gospodinov, nadahnjivao se riječima Evanđelja, klanjao se Gospodinu u presvetoj Euharistiji, a sve u savršenoj odanosti i poslušnosti Crkvi.

Nošen žarom apostolskog poslanja, Franjo želi približiti Isusa Krista ljudima svoga vremena. Želi to ostvariti na vidljiv način. Tako je tri godine prije svoje smrti, da bi što svečanije proslavio uspomenu rođenja Djeteta Isusa i razbudio pobožnost ljudi prema Utjelovljenoj Riječi, od pape zamolio i dobio dopuštenje da napravi "žive jaslice" u Grecciu. U svakoj prigodi, posebno u svojim čestim molitvama na samotnim mjestima, pravio je znak križa Gospodnjega, promatrao njegovu Muku i Smrt, suživljen i potresen neizmjernom Božjom ljubavlju koja se toliko ponizuje za naše spasenje. Svoju braću i sve ljude uvijek je pozivao da poštuju i slijede riječi našega Gospodina, da se s najvećom pobožnošću klanjaju i svoje štovanje iskazuju presvetom Tijelu i Krvi u Euharistiji.



U brojnim propovijedima što ih je držao Kristov đakon Franjo, zanosnim je govorom, na pučkom jeziku protkanim evanđeoskim riječima i primjerima, pozivao ljude na obraćenje i pokoru, na mirotvornost, na vjerno nasljedovanje Isusa Krista, na vjernost Crkvi. Nadasve je poticao i pozivao na ljubav prema Isusu Kristu - Ljubavi koja nije ljubljena. A misao vodilja cijelog njegovog života bila je "Bog moj - sve moje". U vrijeme kad je svijet počeo hladiti u vjeri, u razdoblju brojnih nazovi-obnoviteljskih pokreta i društveno-crkvenih nesuglasica, Franjo nastupa kao "manji brat" i kao "glasnik Velikoga Kralja" te želi skrenuti pozornost svih ljudi na Isusa Krista koji je radi nas postao malen i najmanji, poslušan i ponizan do smrti, samo da nas spasi da nas obdari vječnim životom.

Potkraj života "sluga Kristov" bijaše obdaren svetim ranama, biljezima Muke Kristove, kako bi i na taj način bila posvjedočena i od Boga potvrđena njegova velika sličnost s Propetim kojega je ljubio svim zanosom srca. Franjo je doista bio sličan Kristu i zavrijedio je naziv "najsavršeniji nasljedovatelj našega Gospodina".

Franjo iz Asiza, taj maleni i ponizni "čovjek Božji", zauzimao se za obnovu Crkve i društva, približio je Isusa Krista i njegovo Evanđelje ljudima, potvrdio se kao istinski obnovitelj i preporoditelj u snazi Duha Svetoga.

U liku "Asiškog Sirotana" naziremo primjer i poruku za suvremenu obnovu Crkve i društva u vjeri i ljubavi prema našem Spasitelju. Znamo i danas za "hladnoću u vjeri", za nemar u vjerskim i crkvenim dužnostima, za porast neprijateljskog stava prema Crkvi. I danas se nude različiti modeli obnove, koji se doduše prizivlju na Evanđelje, ali osporavaju neke temeljne vrednote kršćanskog života i crkvenog zajedništva. A prava obnova mora nas voditi izvorima našega spasenja, posebno po vjernom i pažljivom slušanju evanđeoskog nauka, po vjernom primanju i štovanju svetih sakramenata, a nadasve po pobožnom čašćenju Euharistije. U "Pismu vjernicima" sveti Franjo i nama poručuje da revno obdržavamo Božje zapovijedi, da Boga ljubimo iznad svega, da mu dajemo dužnu hvalu, da ispovijedamo svoje grijehe, da ne živimo po tijelu.

Kao zajednica vjernika, dok poštujemo svetinje svoje vjere, svoje Crkve, dok ljubimo Gospodina Boga iznad svega, želimo prema svim ljudima pokazati i ostvarivati onu miroljubivost i čovjekoljublje o kojem govori Evanđelje, a koje je na izvanredan način posvjedočio sveti Franjo Asiški. To je izvorna poruka Isusa Krista koji nam nalaže da ljubimo jedni druge, da ljubimo i svoje neprijatelje. Pravi duh apostolskog i evangelizacijskog rada mi uvijek shvaćamo kao služenje ljudima. To lijepo izriče sveti Franjo kada piše: "Pošto sam sluga svih, svima sam dužan uputiti i pružiti miomirisne riječi svoga Gospodina". S tim evanđeoskim i franjevačkim duhom neka svekoliko naše djelovanje uvijek i svagdje nosi onaj pečat, koji je postao obilježje i cijelog Franjina života i djelovanja, "Mir i dobro"!

(Iz "Pisma hrvatskih biskupa prigodom 800. obljetnice rođenja svetog Franje iz Asiza")

ponedjeljak, 3. listopada 2011.

YOUCAT

YOUCAT (Youth Catechism) je prvi katolički katekizam za mlade vrijedeći za cijelu Crkvu. Ovaj jedinstveni vjerski priručnik pisan jezikom mladih, originalna je i privlačna sadržaja, s mnoštvom fotografija u boji i vrlo atraktivnim grafičkim elementima. Predgovor Katekizmu napisao je papa Benedikt XVI. žarko ga preporučivši svim mladim katolicima, kao nužno sredstvo za upoznavanje vlastite vjere. Knjiga je već i na hrvatskom jeziku doživjela svoje II. izdanje.

Sadržaj YOUCAT-a podijeljen je u četiri velike cjeline: "Što vjerujemo?" (o vjerskom nauku), "Kako slavimo kršćanska otajstva?" (o sakramentima), "Kako ćemo imati život u Kristu?" (o  ćudorednom životu), "Kako trebamo moliti?" (o molitvi i duhovnosti). Ono što je posebice zanimljivo jest da su YOUCAT kreirali i osmislili sami "mladi za mlade", a rađen je pod nadzorom bečkoga kardinala Schönborna, koji je bio i tajnik redakcije Katekizma Katoličke Crkve.

"Proučavajte Katekizam! To je želja mojega srca. Proučavajte Katekizam žarko i ustrajno! Proučavajte ga u tišini svoje sobe, čitajte ga udvoje, s prijateljima, oblikujte skupine za čitanje i umrežite se, podijelite ga s drugima na internetu. Morate u vjeru biti puno dublje ukorijenjeni nego generacija vaših roditelja." Papa Benedikt XVI. u predgovoru YOUCAT-u

* Nakladnik: Verbum
    * Biblioteka: Izvan nizova (Verbum)
    * Godina izdanja: 2011.
    * Prevoditelj: Ante Mateljan
    * Jezik: Hrvatski
    * ISBN: 978-953-235-239-9
    * Uvez: Integralni flexi
    * Broj stranica: 304
    * Jezik izvornika: Njemački
    * Dimenzije: 21,0 x 13,0 cm

nedjelja, 2. listopada 2011.

SVEĆENIK - ČOVJEK BOŽJI

RAZMIŠLJANJE O SVEĆENIŠTVU U XXI. STOLJEĆU

Svrha ove teme nije donijeti iscrpnu definiciju i zaokruženu kritičku sliku svećeništva kako u teološkom, sociološkom, duhovnom i inom aspektu, to zbog zamrštenosti pitanja i ograničenosti prostora ovdje i nije moguće. Cilj nam je potaknuti vas na razmišljanje o svećeništvu i svećenicima u ovo naše vrijeme.

LIK SVEĆENIČKE SLUŽBE

Kršćansko svećeništvo istječe iz Kristova svećeništva. "Kad je Isus, pošto je pretrpio za ljude smrt na križu, uskrsnuo, pojavio se kao Gospodin i Krist" kao vječni i sveopći svećenik (usp. LG 5; Dj 2, 36; Hebr 5, 6; 7, 17 - 21). On je ujedno i svećenik i prinos i žrtva koji je predao svoj život kao otkupninu za mnoge (usp. Mk 10, 45). Krist nam se pokazuje i kao "veliki svećenik" (usp. Heb 3, 1) koji ispunja Očevu volju žrtvujući se za svoj narod, nanovo ga ujedinjujući i hraneći sobom (svojim tijelom i svojom riječju istine). Krist ostaje glavni djelatnik u euharistijskoj žrtvi i u različitim sakramentima koje njegovi službenici ostvaruju u vremenu.

S Kristovim ustanovljenjem Dvanaestorice povezano je postojanje službe svetog reda u Crkvi kojoj je "zaglavni kamen" Krist, a apostoli svojom vjerom i ministerijalnim služenjem čine njezin temelj (usp. Ef 2, 20), osnovicu i uporište. "Tako su apostoli postali klicama novoga Izraela i ujedno ishodište svete hijerarhije" (AG 5). Tako od Krista dolazimo do Crkve, znaka i oruđa najtješnjeg sjedinjenja s Bogom i jedinstva cijelog ljudskog roda (usp. LG 1), posredstvom apostola koji za dobro naroda Božjega vrše posebnu službu, određenu da se produži u svetome redu, koji je uobličen u episkopat, prezbiterat i đakonat.

Svećenik u svojoj službi vrši Kristovu službu (LG 28), djeluje in persona Christi, nastupa Kristovim autoritetom; drugim riječima on predstavlja Krista (OT 4); on je Kristov zamjenik i poslanik (LG 27). Svećenik također djeluje in persona Ecclesiae i predstavlja Crkvu. No, to ne smijemo shvatiti kao da svećenik djeluje umjesto Crkve ili da njegovo poslanje potječe od zajednice, već tako da njegovo djelo postaje znakom i sredstvom kojim se Crkva uprisutnjuje i djeluje u podjeljivanju plodova spasenja (usp. Enc. Teol. Rječnik str. 1120 - 1123). Vršenje svećeničkog reda je bitno povezano sa službama koje su povezane s cjelovitom brigom za duše (usp. ZKP kan. 150).

Važnost i težinu svećeničke službe prepoznao je i II. vatikanski koncil koji u više navrata govori o svećenicima (usp. SC 17 - 19. 129; LG 28; CD 28 - 32; OT, PO). Potrebu da se na poseban način progovori o svećeničkoj službi koncilski su oci prepoznali već u raspravama o konstituciji o Crkvi (LG), pa je tako nastao i poseban dekret Presbyterorum ordinis o službi i životu prezbitera koga je 7. 12. 1965., dan prije završetka Koncila svečano proglasio papa Pavao VI. Na samom početku govora o svećeništvu Dekret (PO) se osvrće na zajedničko svećeništvo svih  vjernika: "Nema dakle nijednog uda (Crkve) koji ne bi imao udjela u poslanju cijelog Tijela" (PO 2; LG 10). Kada govori o redu posebnog (ministerijalnog) svećenstva koncilski oci ističu da svećenici (prezbiteri) imaju u "nižem stupnju" udjela u redu i poslanju biskupa. To odgovara nauku prema kojemu je biskupskom redu dana punina sakramenta ređenja (usp. LG 26; CD 15), no nama otežava naglašavanje vlastitog poslanja svećenika (prezbitera) (usp. PO 13) o kojima bismo ovdje htjeli prvenstveno govoriti. Kao biskupovi suradnici svećenici (prezbiteri) kao glavnu zadaću imaju navještanje evanđelja (PO 2; usp. PO 4), a svoju puninu svećenička služba doživljava u slavlju euharistije (PO 2; usp PO 5). Svećenici su i odgojitelji Božjega naroda, "vršeći - razmjerno prema dijelu svoje vlasti - službu Krista Glave i Pastira, okupljaju u biskupovo ime Božju obitelj, kao bratsku zajednicu usmjerenu prema jedinstvu, i po Kristu u Duhu je dovode Bogu Ocu" (PO 6). Za vršenje ove službe daje im se duhovna vlast u svrhu izgrađivanja. Glede pastirske službe svećenika (prezbitera) Dekret (PO) donosi poruku vrijednu pozornosti, da svećenici svojom službom trebaju pomoći svim vjernicima "da oblikuju svoj vlastiti poziv prema evanđelju, za iskrenu i djelotvornu ljubav i za slobodu kojom nas je Krist oslobodio" (PO 6). Tu se ponovno susreće misao da vodeća služba ima svoj smisao u tome da se podupire vjernike  u razvitku njihove osobne i vjerske samostalnosti (usp. LG 37). Svećenici su obvezani prema svima, a ne samo vjernicima iako ih služba prema njima posebice veže, a među svima opet su na poseban način pozvani služiti onima koji su siromašni, slabi, bolesni, umirući, odbačeni i marginalizirani s kojima je i sam Gospodin pokazao povezanost (usp. Mt 25, 34 - 45; PO 6; sv. Polikarp, Poslanica Filipljanima, VI., 1).

SVEĆENIK U KONTEKSTU SVOJIH ODNOSA I DANAŠNJE SVEĆENIČKE KRIZE U CRKVI

 Svećenik ne živi sam i ne postoji radi sebe samoga, ne može se promatrati bez svog bitnog odnosa prema Crkvi, i to prema konkretnoj Crkvi, zajednici kojoj služi (usp. PO 7, 8, 9). Dok svećenik i njegova služba prema Bogu ostaju isti, na sociološkoj razini nužno je da se svećenik mijenja i prilagođuje prilikama u svijetu, budući da se svijet, ljudi, njihovi odnosi i mentaliteti vrlo brzo mijenjaju, jer kao čovjek živi u ovome svijetu da bude na službu ljudima i sve ih privede k Bogu. Pri tomu treba dobro razlikovati bitno od nebitnoga, nepromjenjivi poklad vjere od povijesnih oblika, svoju naviku od potreba Crkve. Dr. Vjekoslav Bajsić, naš teolog i filozof, svojevremeno je govorio da se kriza svećenika svodi na krizu crkvene zajednice, na raskorak između onoga što svećenici doista jesu i onoga što bi ta zajednica od njih morala imati kako bi doista potpuno egzistirala kao zajednica. Pod tim sociološkim vidom svećeničke krize danas možemo zaključiti da ona ima korijen u krizi odnosa dvaju korelata, a to su svećenik - crkvena zajednica; crkvena zajednica - društvo. Iako nije svugdje prisutna na jednak način u svom kvalitativnom i kvantitativnom opsegu, mislim da je ipak danas svećenička kriza postala sveprisutna. No, pred krizom se ne bismo trebali plašiti. Kriza je uvijek pratila čovjeka od njegovog početka, do današnjih dana, a u posljednje vrijeme nam se čini da se kriza uvukla u sve pore ljudskog života, pa je osjećaju i vjernici laici i svećenici jer nisu imuni od zbivanja u svijetu, budući da sami u njemu žive i tvore njegov dio. Iako ljudski (pa tako i vjernički i/ili svećenički) život možemo definirati kao niz kriza, ne možemo reći da život nije vrijedan življenja. Jedini aspekt gdje krize nikada neće biti jest u odnosu Boga prema nama, jer je on Vječan i Nepromjenjiv, dakle ostaje nam samo pozabaviti se krizama u nama i među nama. Kriza u svom izvornom grčkom korijenu znači: razlučivanje, razdvajanje, odlučivanje, prosuđivanje. Stoga mislim da svećeničku krizu danas moramo smatrati dobrodošlom. To je prilika da se razluči što danas toj službi bitno pripada, a što je strani element ili naslaga prošlosti. To je također prilika da se detektiraju stvari koje su pošle u krivom smjeru i da se pronađu neka učinkovitija rješenja. Kriza može biti itekako bolno iskustvo jer nam otkriva istinsko stanje stvari, i ne da prostora samozavaravanju. Pred tim zrcalom trebamo hrabro svi zastati i ispitati se, ali ne u pozi farizeja koji je u svojoj molitvi samo tvrdio da kod njega doista nema problema, već u istinskoj želji da se u življenju vlastitog svećeništva, svećeničkog bratstva, i bratstva svih vjernika postigne "viši standard" za koji postoji i prostora i mogućnosti. To je i korak na putu obnove autentične crkvene zajednice jer se ona gradi samo zajedničkim naporima, imajući uvijek u vidu i da je ona prvenstveno djelo Duha Svetoga. Da ne bismo lutali u traženju rješenja pomažu nam i smjernice u dokumentima II. vatikanskog koncila, koji se sve više potvrđuje kao znak vremena, ostaje nam samo živjeti ih u praksi da i svećeničko i općecrkveno zajedništvo kao prokušano zlato sasvim zablista u autentičnosti življenja.  

subota, 1. listopada 2011.

NEBESKI OČE

„Nebeski Oče, danas ti prilazimo
od Tebe tražimo oprost i molimo Te da nam pružiš ruku i pokažeš put.

Mi znamo da Tvoje riječi kažu „Jao onima koji nazivaju zlo dobrim.“ ali to je baš što smo mi učinili. Mi smo izgubili svoju duhovnu ravnotežu i izokrenuli svoje vrijednosti.

Ispovijedamo se i priznajemo:

Da smo ismijali i izvrgli ruglu apsolutnu istinu Tvoje riječi i nazvali je – pluralizam.

Da smo štovali druge bogove i to nazvali – multi kulturalizam.

Da smo podržali perverzije i to nazvali – alternativni način života.

Da smo izrabljivali siromašne i to nazvali – lutrija.

Da smo zanemarili potrebne i to nazvali – samoodržanje.

Da smo nagradili lijenost i to nazvali – socijala.

Da smo ubili svoju nerođenu djecu i to nazvali – pravom na izbor.

Da smo smaknuli abortere i to nazvali – opravdanim.

Da smo zanemarili stegu naše djece i to nazvali – izgradnja samopoštovanja.

Da smo zloupotrijebili moć i to nazvali – političko umijeće.

Da smo bili gramzivi prema susjedovom posjedu i to nazvali – ambicija.

Da smo zagadili zrak profanošću i pornografijom i to nazvali – slobodom izražavanja.

Da smo izrugali stare vrijednosti naših predaka i to nazvali – prosvjetljenje

Potraži nas, o Gospode, i upoznaj srca naša danas.

Očisti nas od svakog grijeha i oslobodi nas.

Vodi i blagoslovi ove muževe i žene koji su poslani voditi nas u središte Tvoje volje.

To tražim u ime Tvoga Sina, živog Spasitelja, Isusa Krista.

Amen.


Pozdravno slovo koje je svećenik Joe Wright održao na zasjedanju Senata u Kansasu 1996.




DAVOR MATOŠEVIĆ - VREMENA SU UVIJEK BILA TEŠKA

Jedan od izuzetno talentiranih glazbenika kome, naravno, kako to obično biva, javnost je posvetila pažnju, ali ne u dovoljnoj mjeri, svakako je Davor Matošević iz Tuzle. Davor je kantautor rođen 1980-e godine, imao je određenog glazbenog iskustva, kao i respektabilan staž, ali pravi početak solističke karijere datira od 2008. godine, kada kreće sa realizacijom svojih autorskih materijala. U razgovoru nas je proveo kroz svoju karijeru i iznio vrlo zanimljive stavove…


Molimo Vas, predstavite nam se ukratko….

Pozdrav svima koji imaju priliku čitati ove retke. Ukratko, dolazim iz jednog malog gradića na sjeveroistoku Bosne i Hercegovine, pod nazivom Tuzla. To je mali, industrijski grad u kojem je muzički moguće pokloniti se šabloniziranoj struji mješavine starog rocka na uski, industrijsko-ruralni način i biti dio svekolike, šarolike i usko usmjerene mase ili baviti se bilo kojim drugim muzičkim izrazom, ovde isključujem komercijalnu i narodnu muziku, i to raditi sam, bez prevelike podrške već spomenute, šablonizirane mase. Naravno, da biste mogli raditi ovo drugo, čovjek mora biti svjesniji sebe, svojih mogućnosti i stojati čvrsto na zemlji, prateći cilj koji nadilazi samog sebe i zadovoljavanje samo svojih, sebičnih, tipično ljudskih pobuda i nagona. Ja sam se okrenuo ovom drugom, nešabloniziranom muzičkom izražaju i vjerujte, put je to trnovit i preuzak, ali osjećam da je jedini ispravan, pa zato njime kročim sa izrazitom radošću, bez obzira na sve nemogućnosti i prepreke.

Što je najviše utjecalo na izgradnju Vašeg muzičkog stila?


Na izgradnju mog muzičkog stila uticali su svi oni muzički stilovi i bendovi kojima sam bio izložen i koje sam prepoznao kao dobre za mene, u satima, danima i godinama mog uživanja u toj muzici, a bilo ih je jako mnogo, većinom sa engleskog govornog područja. Svi oni postepeno su mi stvarali određenu sliku svijeta koju sam prihvatao sa radošću, stvarno vjerujući da svijet i jeste takav kako su ga te pjesme svojim melodijama, aranžmanima i tekstovima opisivale. Ta slika je, danas vidim, bila nerealna, umnogome se razlikovala od stvarnog svijeta, onakvog kakav on zaista jeste, ali pitanja, čežnje i radosti ispjevane u tim pjesmama bile su zapravo realnije od realnosti samoga svijeta, pa sam ih, pomno ih analizirajući, prihvatio kao jedinu stvarnost za koju se vrijedi boriti i odlučio sam na akustičnoj gitari promovirati muziku onako kako je ja za sebe doživljavam i predstaviti samo mali dio onoga što bi život mogao i trebao biti.


2010. godine objavili ste Promo CD za zagrebačku izdavačku kuću Croatia Records. Recite nam nešto o tim pjesmama, kao i o reakcijama na taj CD…

Da. Upravu ste, izdao sam Promo CD, pod nazivom „Always be good to your enemies“. To je zaista svijetla tačka mog života i moram priznati da sam, iako i sam vjerujući u kvalitet tih pjesama, bio jako iznenađen veoma pozitivnim reakcijama iz cijelog svijeta na 4 snimljene pjesme, koje se nalaze na tom CD-u. Pozitivne reakcije postojale su dok su pjesme bile tek u demo obliku na mojoj myspace stranici. Inače, radi se o 4 pjesme snimljene samo na akustičnoj gitari uz glas. Tekstovi su na engleskom jeziku, govore o ljubavi, miru među ljudima, oprostu, o bitnim stvarima u životu općenito. Po izdavanju CD-a, stizale su nebrojene pozitivne reakcije sa svih strana, tačan broj im se i ne zna, ali riječ je o hiljadama javljanja sa svih strana, što od muzičke kritike, što od ljudi koji su se prepoznali u muzici. Postoji jaka želja od strane ljudi iz cijeloga svijeta, koji su pjesme čuli, da taj CD kupe, da ga imaju u svojoj kolekciji, ali nažalost to još nije moguće, jer je CD trenutno samo promotivnog karaktera. Ove pjesme (kao i nekoliko drugih) možete poslušati na mom youtube profilu.

 
Iako živimo u “teškim” vremenima, kako ocjenjujete muzičku scenu na ovim prostorima?

Ovo je malo varljivo pitanje, ali mogu reći svoje viđenje toga. Reći da su vremena teška je škakljivo, jer vremena su uvijek bila teška, ali pitanje je za koga. Uvijek su postojali ljudi koji su stvarali muziku vodeći se nekim višim ciljem i oni koji su se bavili njom da sebe idoliziraju, postajući novi polubogovi, kojima će se ljudi klanjati i uz to im debelo plaćati za sve što rade. Takvu situaciju imamo i danas, pa je teško pričati o teškim vremenima u kontekstu određenog vremenskog perioda. Ne smatram se kompetentnim pričati o muzičkoj sceni u njenoj današnjoj formi, ali mogu reći moje viđenje, a ono je da je onima koji se muzikom bave radi muzike same, radi njene Božanske strane, uvijek teško egzistirati na muzičkoj sceni određenog geografskog prostora. Teško im je iz mnogo razloga. Kao prvo, malo je ljudi koji je uopšte i razumiju, jer se u svome fundamentalnom obliku umnogome razlikuje od muzike koju većina ljudi može razumjeti. Drugo, ljudima se i ne daje prilika čuti muziku drugačiju od uobičajene, ne daje im se uvid u nešto drukčije od onoga što oni koji kroje muzičku politiku određenog prostora žele da poznajete. Jedan je osnovi razlog za to, kao i za mnoge stvari danas, a taj je „novac“, tj. prividna neisplativost ičega drugačijeg od muzičkog šunda i stereotipa. Naravno, muzičku politiku vam kroje mediji, koji se vrte oko novca i to je jedan začarani krug. Mislim da svi moramo dobro promišljati o mnogim faktorima, ako želimo rasti kao osobe i u svakom momentu biti svjesni druge strane stvarnosti koja nam se nudi. Sve ima drugu stranu, pa i ljudi sami.



Znamo da ste kompletan autor i pitamo – kakve poruke želite prenijeti svojim pjesmama?

Da, kompletan sam autor svojih pjesama i moram priznati da se, kako se stalno preispitujem i iznova mijenjam, pokušavajući se poboljšati za sebe i cijeli svijet, stalno mijenja i motiv mojih pjesama, poruka koju želim reći. Iako, u osnovi moje poruke je ljubav, sveukupna ljubav, sa svim njenim stranama, ne samo onima koje nam se nameću i koje želimo vidjeti, nego i sa njenim drugim stranama, ljubav kao žrtva, ljubav kao odricanje, ljubav kao oprost i zaborav (jer bez zaborava nema ni oprosta). Mi moramo naučiti opraštati sebi, da bi mogli oprostiti i drugima. To je važno znati. Istina, radi se o procesu, ali ne nemogućem. Na kraju, ništa nije nerješivo i svi, kakvi god mi bili, imamo mogućnost da promijenimo svoj život, počev od sad, od svakog trenutka. To nam je dar od Boga. Mnogi to ni ne znaju, mnogi su to zaboravili, jer sve oko nas, svaki dan, svake sekunde, navodi nas većinom na loše misli, navodi nas na tugu, na nemogućnost izlaza iz trenutne situacije. Nudi nam se samo trenutno zadovoljenje nagona, sa obećanjem da će nas to učiniti trajno sretnima. Probudimo se, to je laž. Ne bojmo se promijeniti svoje živote.


Gledano sa producentske strane, kako biste željeli da Vaše pjesme zvuče?

Divno pitanje, hvala Vam. Odgovoriću kratko. Volio bih da zvuče jednostavno, iskreno. Volio bih da zvuče onako kako bih Vam zvučao da me slušate pored sebe, u sobi, na travi, bilo gdje gdje možete zamisliti. Znači, bez efekata, bez peglanja, bez puno studijske mudrosti.

Da li ste imali javnih nastupa?

Da, imao sam, ali ne onoliko koliko želim. Bilo je to par pojavljivanja na lokalnoj tv stanici i par nastupa u lokalnoj diskoteci. Istina, premalo za ono kako bih zaista volio, pa ću se nastojati koncertno aktivirati, jer to je ono što zaista želim raditi.


Da li spremate novi materijal? Možete li nam ukratko otkriti njegov sadržaj i kada možemo očekivati objavu?

Naravno, spremam novi materijal. Napravio sam male izmjene i počeo raditi tekstove na jeziku naroda sa prostora bivše Jugoslavije. To je jedna velika odluka u mom muzičkom djelovanju i nije došla lako, ali zasad mi je drago da sam je učinio. Koincidirala je sa mojom željom da pjesme budu snimljene sirovo, pa zasad ih još neću studijski snimati, ali dvije sam snimio u okrilju moje sobe, uživo, samo ja i gitara, i njih također možete poslušati na mom youtube kanalu. Ono o čemu pjevam je, naravno, moje viđenje nekih stvari u životu i mislim da je najbolje da ih sami poslušate i stvorite si sliku onoga što pjesme govore. I ostale pjesme, koje budem pravio, zasad ću snimati na isti način, uživo, pred običnom web kamerom i postavljati ih na youtube za svakoga ko želi čuti.

Hvala na ljubaznosti i neka Vam je sa srećom.
Hvala mnogo i Vama i nadam se ponovnom razgovoru.

Intervju: D.M.

source: http://www.timemachinemusic.org