četvrtak, 22. rujna 2011.

TAKO KAKO JEST DOBRO JEST



Promatraj prvo kako Bog ostvaruje svoje djelo stvaranja svakog trenutka – svakog trenutka on je prisutan u svakom od svojih stvorenja i neprestano ga dalje oblikuje. Mi, kad govorimo o stvaranju, obično se zadržavamo na njegovu početku, na evoluciji bića ili nekom trenutku u djelu stvaranja. Bog neprestano stvara.

I onda kada odrastamo i sazrijevamo Bog na nama svakog trenutka ostvaruje svoje djelo stvaranja iz ništa. Oganj njegove strastvene stvaralačke ljubavi u jezgri moga bića neprestano oblikuje moj nastanak, gradi moje biće.

Bog stvara konkretnog mene, ne nekakav opći princip po kojemu bih tek mogao nastati. Izabire konkretno vrijeme i konkretni prostor, konkretne roditelje, konkretni temperament i karakter, konkretne osobne vlastitosti. Sve to svakog trenutka ugrađuje u moje čovještvo i moju osobu te gradi i oblikuje mene.

Bog stvara iz čiste ljubavi. To znači: Bog želi podijeliti svoju ljubav, želi da drugi budu voljeni i da sami ljube. Meni je podario razum i slobodu. I ja mogu voljeti Boga, moga Stvoritelja, kao što on ljubi mene.

Kad me pozvao da oživim ove svoje posebnosti i karakteristike, duboko u moju osobu – kao konkretni izraz svoga nadanja za mene – Bog je ugradio originalni plan za mene. Temeljni zadatak moga života sastoji se u tome da otkrijem u čemu se sastoji ovaj originalni Božji plan za moju osobu i moj život.



Ako izrastam u osobu kakvu je Bog želio, potvrđujem na djelu Božju moć i Božju slavu. Cilj ljudskoga života i jest Božja proslava. Osoba nije drugo nego očitovanje Božje slave. Kada znam tko je Bog i tko sam ja i kad u životu potvrđujem ovu spoznaju, onda slavim Boga ujutro, hvalim ga o podne, i pjevam mu uvečer i svim snagama nastojim ostvariti nadu koju je Bog u mene stavio.

Sva stvorenja (živa i neživa) u sebi nose posebni Božji plan što ga Bog preko njih želi ostvariti. Ja se nalazim među takvim stvorenjima i pomoću njih nastojim ostvariti onaj plan što ga je Bog namijenio meni. U tom smislu koristim se njima ili ne koristim, uživam u njima ili ne uživam – sve ovisno o tome koliko mi pomažu ili smetaju u ostvarenju plana što ga je Bog namijenio meni.

Čak i u ovakvom poretku stvari Stvoritelj poštuje našu slobodu: mi možemo birati – prihvatiti ili ne prihvatiti ovaj poredak, uskladiti se s njime ili ga rušiti. Ako se odlučimo za rušenje Božjega plana, postajemo širitelji pustoši na zemlji. Bog to sigurno zna dok nas stvara. No, on nas i dalje u ljubavi iz trenutka u trenutak stvara i nada se da ćemo ipak nekako shvatiti i prihvatiti poredak stvari što ga je on kao Stvoritelj uspostavio i da ćemo shvatiti i prihvatiti njegov konkretni plan za nas.

Božja volja jest naš mir. Ne mir tišine i smrti, nego mir skladnog i dinamičnog poretka utemeljenog na ljubavi u kojemu nastaje naše čovještvo i u kojem se uvijek nanovo potvrđuje naša osoba. Takav poredak Bog želi uspostaviti na zemlji.

28.1.2007. u 14:13

Objavio: filippoblu