četvrtak, 22. rujna 2011.

SVETKOVINA NAVJEŠTENJA GOSPODNJEGA - BLAGOVIJEST



Lk 1, 26 – 38

Navještenje Isusova rođenja

U šestome mjesecu posla Bog anđela Gabriela u galilejski grad imenom Nazaret k djevici zaručenoj s mužem koji se zvao Josip iz doma Davidova; a djevica se zvala Marija. Anđeo uđe k njoj i reče: "Zdravo, milosti puna! Gospodin s tobom!" Na tu se riječ ona smete i stade razmišljati kakav bi to bio pozdrav. No anđeo joj reče: "Ne boj se, Marijo! Ta našla si milost u Boga. Evo, začet ćeš i roditi sina i nadjenut ćeš mu ime Isus. On će biti velik i zvat će se Sin Svevišnjega. Njemu će Gospodin Bog dati prijestolje Davida, oca njegova, i kraljevat će nad domom Jakovljevim uvijeke i njegovu kraljevstvu neće biti kraja."
Nato će Marija anđelu: "Kako će to biti kad ja muža ne poznajem?" Anđeo joj odgovori: "Duh Sveti sići će na te i sila će te Svevišnjega osjeniti. Zato će to čedo i biti sveto, Sin Božji. A evo tvoje rođakinje Elizabete: i ona u starosti svojoj zače sina. I njoj, nerotkinjom prozvanoj, ovo je već šesti mjesec. Ta Bogu ništa nije nemoguće!"
Nato Marija reče: "Evo službenice Gospodnje, neka mi bude po tvojoj riječi!" I anđeo otiđe od nje.

Čovjek vjeruje u Boga od početka, vjeruje u Boga živoga od koga svi život imamo i komu se vraćamo, svjestan da Bog nije plod našega razmišljanja, spoznavanja i shvaćanja nego da je riječ o živome Bogu koji iz vječnosti gleda u vremenito. Bogu Stvoritelju koji traži svoje stvorenje, čovjeka i koji s njim želi ostvariti odnos. O tom Bogu možemo govoriti samo po Kristu i s Kristom i u Kristu jer je Bog sebe sama izrekao u svojoj Utjelovljenoj Riječi Isusu Kristu Gospodinu našemu i sebe objavio svijetu. „Darovavši nam svoga Sina, koji je njegova jedina i konačna Riječ, Bog nam je tom svojom Riječju ujedno rekao sve i nema nam što više reći“ (sveti Ivan od Križa) „I utjelovio se po Duhu Svetome od Marije Djevice postavši čovjekom“ – trenutak je to kada se kida zastor između neba i zemlje, vidljivoga i nevidljivoga, trenutak u kojemu vječnost ulazi u vremenito, daleki Bog postaje Bog koji je blizu i pred tim otajstvom prigibamo koljena svjesni da je to otajstvo koje je onakraj svih riječi i izražaja. (usp. J. Ratzinger, Bog je s nama, Verbum 2004., str. 5-6)




26.3.2007. u 16:10

Objavio: filippoblu