četvrtak, 22. rujna 2011.

PROVIDNOST

Ne znam zašto sam baš danas odlučio čitati postove sa svog starog bloga. Nisam to niti planirao niti sam što od toga očekivao. Naišao sam na jedan stari tekst pod naslovom PROVIDNOST i to kao da me gurnulo u ispitivanje savjesti koliko sam u tomu napredovao od 23. siječnja 2008. u 22:07 kada sam objavio taj post. Pred oči su mi došli toliki trenuci kada je u mom beznađu Bog rekao da je moja nada, u mojoj nesigurnosti da je moja sigurnost baš kao što i piše na kraju posta... Tek sada mogu jasno vidjeti da je bio prisutan u svakoj mojoj životnoj situaciji, najviše zbog toga i zbog zahvalnosti za Njegovu prisutnost želim podijeliti tekst tog posta iz 2008. nepromijenjenog i u cijelosti (iako bi tekstu godila poneka stilska promjena) koji mi se tada i nije činio nešto a tek mi se sada otkriva... s još većim zahtjevom - ŽIVJETI OD PROVIDNOSTI! -

pa evo...

I to ti je aktualna tema za post :-/// Govoriti o providnosti u današnjem modernom proračunatom društvu u kojemu su oni koji daju prognoze bilo koje vrste od onih vremenskih (meteorolozi) do onih financijskih (brokeri na tržištu dionica itd) stavljeni na božansko postolje, zbog same činjenice da su ljudi jednostavno ovisni o informaciji, te da je neposjedovanje informacije jednako smrti, u takvom društvu govoriti o providnosti čini se ne samo besmisleno nego pomalo i ludo, a kamo li tek u vlastitim životnim situacijama nastojati se oslanjati na Božju providnost.

Ima jedna narodna poslovica "Uzdaj se u se i u svoje kljuse", a jedna druga je malo "pobožnija" od ove prve no u biti govori o istoj stvari "pomozi sam sebi i Bog će ti pomoći" - Svakako da i u njima ima malo istine. Bog nas same nije htio niti dovršiti bez naše suradnje i u svakom Njegovom pothvatu u našem životu On očekuje i našu suradnju. Ako ovu zadnju shvatimo u takvom smislu onda bismo bili na pravom putu, inače se događa da mi apsolutizirajući svoje djelovanje zapravo guramo ono Božje djelovanje po strani - vršiti Božju volju u vlastitom životu zadatak je sviju nas. Tu opet dolazi činjenica da Bog i po "krivim crtama ravno piše", no On zna i po "pravim crtama krivo pisati" jer ništa se ne događa bez Njegovog znanja. Upravo iz te činjenice Božjeg sveznanja i svemogućnosti kršćani crpe utjehu u teškim vremenima i bezizlaznim životnim situacijama, ali također i u svakodnevnim životnim teškoćama. Bog sve vidi (tu bismo tražili i korijen značenja providjeti, providnost)... Sliku Božje providnosti vidimo i u događaju izlaska Izraelaca iz Egipta, Bog je VIDIO nevolju naroda svoga, ČUO JE plač i zapomaganje svoga naroda. I znamo što se dogodilo IZLAZAK, OSLOBOĐENJE. Bog je objavio da je PRISUTNI, BLISKI BOG. Tu činjenicu mi kršćani na poseban način vidimo u Isusu Kristu, koji je Ostao s nama, u sakramentima, u svojoj Crkvi. Slika Boga - Emanuela!

Naše je znanje kao i naši pogledi uvijek ograničeno, uspjevamo vidjeti dio ali nikada i cjelinu i odnos dijela prema toj cjelini. Naš Bog naprotiv sve vidi u svoj svojoj cjelini i u svim sastavnim djelovima. Stoga s pravom može reći u našem beznađu Ja sam tvoja Nada, u našoj nesigurnosti Ja sam tvoja sigurnost, u našoj patnji Ja sam tvoja utjeha i odmor, u našoj nevoljenosti Ja sam Ljubav i Ja te volim... Bog proviđa jer je prisutan u svakoj našoj životnoj situaciji. Stoga brate i sestro, ne boj se :-))