četvrtak, 22. rujna 2011.

PRIČA O MODERNOM ČOVJEKU



Moderni ljudi vole putovati. Tako je jedan moderan čovjek otputovao u krajeve blizu pustinje. Jedno je jutro odlučio razgledati kraj u koji je stigao i divio se dinama, tim čudesnim pješčanim brdima kojima vjetar neprestano mijenja oblike.
Čudeći se nije mario što je već davno sišao sa staze i što je bio već duboko u pustinji. Nije mario dok je imao zalihe vode i hrane, no one su ubrzo došle kraju, a vjetar je pomeo njegove tragove u pijesku. Tako je taj moderni čovjek mogao uistinu osjetiti sav žar pustinjskog sunca i znao je ne nađe li uskoro vode i hrane da će umrijeti.
Lutao je tako jako dugo i već je bio na izmaku snaga, tada je ugledao zdenac, palme, sočni plodovi datulja i žubor izvorske vode su bili samo par koraka od mjesta na kojem je ležao polumrtav. No, tada je taj moderni čovjek pomislio kako mu se to samo priviđa i kako nije stvarno to što vidi i umro je gladan i žedan pored oaze.
Ubrzo su u oazu stigla i dva beduina na svojim devama da se odmore i okrijepe i ugledaše modernog čovjeka kako leži mrtav. Mlađi beduin, zatim, upita starijega: „Kako je moguće da čovjek umre od gladi i žeđi, a izvor je samo par koraka od njega, a na dohvat ruke su mu sočne datulje?“, stariji mu beduin odgovori: „Promotri ovog čovjeka, pa ćeš vidjet da je to moguće, znaš, to je moderan čovjek!“

Pitam te danas draga djevojko, dragi mladiću želiš li ti biti taj moderan čovjek po svaku cjenu...

Život nam često nalikuje pustinji, ali kao što u pustinji postoje oaze tako više u životu postoje stvari pred kojima ne smijemo zatvoriti oči. Bog, Crkva i Obitelj su oaze života. Nemojmo proći život a da ih ne prepoznamo.

27.1.2007. u 18:38

Objavio: filippoblu