četvrtak, 22. rujna 2011.

PRED NOVOM GODINOM

Možda se ljudska nemoć nigdje drugdje tako jasno ne očituje kao u činjenici da smo prolazna bića i da bitke s vremenom na neki način uvijek gubimo. Možda se osjećamo tako i na kraju još jedne godine koja je ujedno početak jedne nove godine.

Vrijeme prolazi, teče i leti i što ga čvršće želimo zauzdati to se ono poput pjeska u šaci brže osiplje iz naših ruku. Pogledom na proteklu godinu vidimo uz one milosti i darove također i bezbrojne propuštene prilike i to bi za svakoga možda bio pregolem teret, no za kršćanina svakako ne, jer nam se neizmjerno uzdati u Božju milost koja nam daje novo vrijeme, novu šansu, novu godinu u kojoj bismo trebali dobre plodove stare godine i dalje razvijati, a u kojoj nas čeka novost trenutaka Božje milosti koje ne smijemo propustiti - naš novi kairos. 

Okrenuli smo novi list u životu - otvorili nove rokovnike, koji su sada doduše prazni i o nama ovisi kakvim će sadržajima biti popunjene stranice. Meni osobno je uvijek bila poticajna današnja svetkovina Marije Bogorodice. Pitao sam se uvijek zašto se ona baš slavi na početku nove godine?

Marija je bila početak novoga vremena donijevši na svijet Isusa - naš život i našu sreću. To je bio kairos kozmičkih razmjera. Možda je poruka svetkovine na početku nove godine staviti svoje novo vrijeme pod Marijinu zaštitu, pisati svoje nove stranice pod okriljem njenoga plašta. Tada zasigurno nećemo osjećati da smo na kraju godine nešto izgubili, nego će naš svaki trenutak biti kairos jer nam Marija donosi Boga u naš život; donosi nam Isusa - sreću našu. A onaj tko primi Boga više nije opterećen vremenom... - Zašto? - jer taj već sada, ovdje živi vječnost. 

1.1.2008. u 10:17 





Objavio: filippoblu