četvrtak, 22. rujna 2011.

PRED BOŽIĆEM U JASLAMA

Pred malenim, nemoćnim, Božićem položenim u jasle,
nestaje mjesta za svu našu ljudsku oholost, samouzdizanje,
egoizam i egocentričnost.

Svemoguća Riječ iz usta Očevih izrečena, udostojala se uzeti na se svu našu ljudskost. Bogu bi bilo poniženje i da je se utjelovio u nekog "svjetskog moćnika", no on u samoponiženju ide do kraja, ne rađa se na dvoru velikaša, već u hladnoj štali. Trpi za nas i naše spasenje, sam ponižen da bi nas uzvisio i otrgao iz grijeha smrti. Koje li neizrecive tajne ljubavi Božje prema nama.

Čovjek htio on to ili ne, ukoliko želi primiti Dijete položeno u jasle, mora prignuti kako koljena tako i glavu jer bi mu to u suprotnom bilo jako teško pa i nemoguće učiniti zbog čistih fizičkih zakona. Eto kako nas Bog na neki način tjera na poniznost; tako što se učinio manjim od sviju nas.

Kako li smješno izgleda naša uznositost, ona "molitva" koja odjekuje tiše ili jače u našoj nutrini "Hvala ti Bože što nisam kao ostali ljudi ili kao ovaj ovdje carinik..." kako li sve to nalikuje jednoj komediji pred stvarnošću malenoga Boga položenog u jasle.

Svi mi bismo trebali upisati tu "školu poniznosti" novorođenog Kralja sviju naroda, učiti gledati svijet, sebe i druge Njegovim očima, ljubiti Njegovim srcem. Pred takvom stvarnošću zašutila bi u nama svaka "farizejska molitva" i pretvorila se u divnu hvalu i slavu Božjeg Imena
"Sveti se ime tvoje, dođi kraljevstvo tvoje" novorođeni Kralju kraljeva i Gospodaru gospodara. Tražio bi nas i on da ga molimo i za "kruh naš svagdanji" i "izbavi nas od zla" jer zna da nam je i to potrebno.

Niti pastiri, ni mudraci pred Isusa nisu došli praznih ruku pa ipak ne možemo tvrditi da su od njega otišli osiromašeni za neko svoje dobro, zapravo je istina upravo suprotna, otišli su bogatiji neizmjerno mnogo bogatiji, jer tko je stekao Boga stekao je sve.

I mi pred novorođenog Kralja pristupamo sa siromašnim darom svoga srca, nudeći mu sebe kao Betlehem, štalicu i jasle, pa i kad sasvim sebe cijele damo zar ne osjećamo da smo daleko toga više primili nego li se odrekli, zašto je tomu tako? Jer dopuštamo Bogu da se rodi i u našem srcu, a Bog je punina svake punine. Bog je Ljubav. To je stvarateljska snaga koja nas iznova stvara i sve čini novim.





21.12.2007. u 18:47

Objavio: filippoblu