nedjelja, 25. rujna 2011.

POZIV KOJI MI ODGOVARA? Život kao svećenik, redovnik ili redovnica

Spremni ili ne, eto nas i s ovom temom! Upravo sada, ovo se čini kao glasan - ili tih - krik mladih ljudi koji su pripadnici onoga što se naziva “milenijska generacija”. Vi činite veliki i važan dio populacije naše zemlje. Više se obrazujete nego ljudi vaše dobi u ranijim generacijama.

Susrećući se s mladićima i djevojkama koji žele istražiti mogućnost da se ostvare u svećeničkom ili redovničkom zvanju uvjeren sam da su današnji mladi ljudi dobra vijest za Crkvu i za cijeli svijet. Vjerujte mi, nije svaki naraštaj koji je dolazio poticao takvo povjerenje kao vaša “milenijska generacija”!

U vama vidim pravu otvorenost dok donosite odluke danas i gradite plan za svoju budućnost. Za neke u vašoj generaciji to uključuje i ozbiljno promišljanje čak i biranje svećeničkog i/ili redovničkog poziva. Čini se da imate potencijala i da ste dobro prilagođeni za takav životni izbor.



Tko, ja?

Možda vam je neugodno biti tema proučavanja sociologa (stručnjaka u proučavanju svojstava i ponašanja grupa). Kada vidite kako vas ti stučnjaci gledaju, često kažete, “to ne sliči na mene, ali to sigurno izgleda onako kako se moji prijatelji ponašaju”. (Pretpostavljam da vam to daje prostora za disanje kad jednostavno bilo što prikačite osobi do vas kao da se to vas ne tiče.)

Sviđa mi se kako ste se sami opisali: “Među današnjim mladima postoji revolucionarno raspoloženje. Ova generacija neće svoju pobunu očitovati gorim ponašanjem nego boljim. Njihova životna misija neće biti srušiti stare institucije koje ne funkcioniraju, nego graditi nove i funkcionalne, to će biti ustanak milenijske generacije!”

Kako će zablistati vaš trenutak?

Budući da dobre vijesti rijetko pune naslovnice, želio bih neke stvari ovdje podijeliti s vama. Manje je vjerojatno da će članovi vaše generacije počiniti samoubojstvo, da će nekoga ubiti, abortirati... u usporedbi s prijašnjim generacijama. Stoga recite onima koji vas kritiziraju da ste sretni, sigurni i pozitivnog duha, da vjeruju vašoj snazi i sposobnosti da napravite razliku.

Ne čini se da vas granice, pravila i naporan rad izbacuju iz takta ili obeshrabruju. Čak se čini i da vjerujete kako vaši roditelji i drugi odrasli ljudi posjeduju mudrost koju je vrijedno usvojiti. Mladi ljudi danas na nov način razumiju nepredvidivost budućnosti (ekološke katastrofe, ratovi i terorizam, nestašica fosilnih goriva, krah financijskog sustava itd.) i znaju da će dugo držana uvjerenja i pretpostavke itekako biti na testu u sljedećih nekoliko godina.

Što ćeš ti učiniti od vremena koje ti je dano? Kako situacija u svijetu djeluje na tvoje mišljenje o budućnosti - vlastitoj budućnosti?

Tri duboke čežnje

U razgovoru s mladima o njihovim najvećim željama, obično primjećujem tri ključna faktora: 1) Čežnja za osobnim duhovnim rastom; 2) Čeznu da naprave neku promjenu u svijetu, i 3) Čeznu za osjećajem pripadnosti.

Ove duboke čežnje potiču osobu na akciju i izbor. U nekom smislu, to je ono što je poziv zapravo, slijediti taj Bogom - dani poticaj i shvaćanje kako to dolazi iz dubine našeg bića. Nije uvijek jasno što to traži od vas, ali ako nastavite slušati, tražiti, vjerovati da je Bog na djelu u tomu svemu, smjernice će postati jasnije.

Bog se ne šali s nama, iako bi nam možda par udaraca munje i privuklo pozornost, no Bog zapravo najčešće progovara kroz uobičajene prilike našega života. Ohrabrite se i vjerujte da se Božja želja i volja za vas otkriva u ljudima i događajima oko vas.

Jednom sam pročitao na plakatu: “Ako tražiš znak od Boga, evo ga!” Ne propuštajte jednostavne načine Božjeg djelovanja u vašem životu samo zato što bi po vašem mišljenju i očekivanju oni trebali biti drugačiji i dublji.

Pozvani ste

Sada počinje vaša budućnost. Pozivam vas da razmislite o mogućnosti da postanete svećenik, redovnik ili redovnica. To zvanje se razlikuje od uobičajenog posla ili karijere. To je cijeli način života koji zahvaća osobu u potpunosti, u načinu bivovanja u odnosu prema sebi, drugima i Bogu.

Mnoge kvalitete koje stručnjaci ističu kao one koje karakteriziraju vašu generaciju su kvalitete koje će vam pomoći u svećeništvu ili redovništvu.

No biti svećenik, redovnik ili redovnica nije za svakoga, ali je odličan izbor za neke. Jamčim da vam nikad neće biti dosadno!

Ne mogu zamisliti plemenitiji i uzbudljiviji način života - a cijena koju plaćate je sve što imate! Drugim riječima, to je izazov biti najbolji što možeš biti za nekoga i nešto veće od sebe samoga.

Glavni razlog zašto netko razmišlja o svećeništvu i redovništvu je jer je netko poslao poziv! Dakle, smatrajte se pozvanima! Ako uistinu u sebi prepoznajete profil koji karakterizira milenijsku generaciju koju čine skupina igrača koji s nadom gledaju u budućnost, koji su u ozbiljnom odnosu s Isusom Kristom i koji su uvjereni da se može napraviti razlika u životima drugih ljudi, to bi moglo uistinu biti za vas.

Što je potrebno?

Dobri kandidati za svećenički i redovnički život su ljudi koji vode dobar život, ljudi s mogućnostima. To sigurno nije za nekoga tko je pokušavao sve, pa kada je vidio da ništa drugo ne funkcionira onda je odlučio vidjeti što je to svećenički ili redovnički život.

To je za onoga tko voli Boga i Crkvu, onoga tko ima strastvenu želju služiti drugima, čak i kada ga to skupo košta. To je za onoga tko se dobro slaže s drugima i koji ne mora uvijek biti u prvom planu. Zapravo se radi o posjedovanju osjećaja za cjelovitost, fleksibilnost i prilagodljivost. To znači biti vođa, ali i sljedbenik. Morate biti u mogućnosti studirati i učiti.

To je za onoga tko na celibat (slobodan izbor nesklapanja ženidbe) gleda kao na pozitivnu i zdravu odluku. To je za ljude koji su u osnovi sretni, uravnoteženi i žele dijeliti život s drugima. A svakako je potreban i smisao za humor.

Nije tajna da je danas manje svećenika, redovnika i redovnica nego li prijašnjih godina. Ali samo zato što ih je manje ne znači da možemo biti bezbrižni o tomu tko postaje svećenik, redovnik ili redovnica. Uvjeren sam, međutim, da postoje mladi ljudi kojima ovaj poziv odgovara, ali koji zbog različitih razloga odgađaju razmišljanje o njemu.

Htio bih istaknuti po mom mišljenju nekoliko razloga zašto se to događa i nekoliko misli o tome što se može učiniti. Imajte na umu da ih nisam navodio po redu važnosti.

Nedostatak informacija. Ne možete izabrati ono što ne znate. dakle, možda ćete trebati pomoć u dobivanju informacija za čitanje, ili sugestije o tomu kako se povezati s nekim svećenikom, redovnikom ili redovnicom. Vjerujte mi, ono što vidite na TV-u o svećenicima, redovnicima i redovnicama je sve samo ne točno!

Razgovarajte sa svojim župnikom, roditeljima, vjeroučiteljima, animatorima za mlade ili povjerenikom za pastoral duhovnih zvanja na svom području. Obilje tih adresa je na internetu. Mnoge biskupije, redovničke zajednice i župe imaju svoje internet stranice ili organiziraju susrete za mlade koje razmišljaju o duhovnom zvanju.

Strah: Ako ne znate nikoga tko razmišlja o svećeništvu ili redovništvu, to može biti prilično zastrašujuće. Ali moram istaknuti, bili biste jako iznenađeni kad biste znali tko sve o tomu razmišlja i jednako je nervozan kao i vi dok nastoji to priopćiti. Pokušajte da vas strah ne obeshrabri od daljnjeg djelovanja. Razgovarajte s nekom odraslom osobom u koju imate povjerenja i koja bi vas mogla upoznati s drugima koji isto o tome razmišljaju.

Samopouzdanje: Mnogi mladi ljudi ne vide sebe kao dovoljno dobre da bi bili svećenici ili redovnici. Neki misle da su previše grešni da bi mogli uzeti u obzir ovaj način života.

Da, naša djela sa sobom nose i svoje posljedice, ali Bog je taj koji nas ljubi i oprašta nam. Osim toga, život svećenika ili redovnika nije retroaktivan. On počinje kad ga započnete.

Nije da vam se život broji tek od ove točke. No, važno je da znate što želite biti od sada nadalje.


Predanost: Što ako to ne bude funkcioniralo? Što ako je to pogreška? Takva pitanja često čujem od ljudi koji razmišljaju o duhovnom zvanju. Sve što mogu reći je ovo: Koji drugi način života ti daje toliko vremena da vidiš je li to za tebe? Imat ćete godine priprave prije ređenja ili vječnih zavjeta.

Kad se kaže “Dođi i vidi”, onda se baš to i misli, a ne “Dođi i ostani”. Zauvijek se sastoji od dana za danom.

Ne postoji mnogo izvora ohrabrenja oko nas koji bi nas uvjerili da je takvo opredjeljenje moguće. Umjesto toga bombardirani smo porukama kako možemo imati sve. No, ono što je istina - kada odaberemo jednu stvar, odričemo se svih drugih mogućnosti koje smo imali na raspolaganju prije negoli smo konačno stvar odabrali. Ne možete, međutim pogriješiti ako samo provjeravate sve svoje mogućnosti!

Samoća: Nijedna zdrava osoba ne odabire način života koji je stvoren da nekoga učini osamljenim. Slobodno izabrati život u celibatu, ne ženiti se i ne imati supruga, suprugu znači voljeti na drugi način, ali to je uistinu put ljubavi, put odnosa i način da drugima pružate život.

Svaki način života ima svoja razdoblja samoće. Pitajte svoje roditelje. Nitko na ovoj strani neba nije uvijek i u potpunosti zadovoljan. I svaki način života ima u sebi ugrađene izazove i žrtve. Vjeruješ li da ti Bog može biti dovoljan, čak i kada ti se ne čini tako?

Mišljenja drugih: Donijeti odluku koja ne nailazi na razumijevanje i podršku je veoma teško. Vaši prijatelji i obitelj vam možda neće uspjeti biti od najbolje pomoći i potpore u vašoj odluci. Ne želite ih razočarati ili ih tjerati na razmišljanje da s vama nešto nije u redu. U isto vrijeme, možda podcjenjujete njihove mogućnosti i potporu kada biste im rekli cijelu vašu priču. Na kraju, to je vaš život i vaša odluka.



Znajte svoje mogućnosti

Nema vremena poput sadašnjosti i to sada je jedinstveno. Kao nikada prije potrebni su nam ljudi hrabrosti, nade i velikodušnosti. Mladi ljudi koji razmišljaju o duhovnom zvanju čine to iz niza razloga.

Mnogi od njih su već uključeni u neku vrst služenja drugima. Drugi izražavaju želju da budu dio nečega većeg od sebe i žele raditi kao timski igrači, a odgovor na tu želju nalaze u životu zajednice.

Ono što nam se bistri pred očima je činjenica da Bog još uvijek poziva mladiće i djevojke u svećenički i redovnički život. U srcu vašeg odgovora mora biti čežnja - biti učenik Isusa Krista na radikalan način. Bez toga ništa drugo nema smisla.

Papa Ivan Pavao II. rekao je to najbolje u svom obraćanju mladima u Kazahstanu 23. rujna 2001. Rekao je: Shvatite da je svaki pojedini od vas jedinstvene vrijednosti, i budite spremni prihvatiti jedni druge s uvjerenim poštivanjem dok zajednički tragate za puninom istine. Otvorite se Onomu tko vas je stvorio iz ljubavi i želi od vas načiniti dostojne, slobodne i dobre ljude. Naučite slušati u tišini Božji glas, koji govori u dubinama svakog srca, gradite svoje živote na sigurnim i čvrstim temeljima; ne bojte se predanosti i žrtve, koji danas zahtijevaju ogromno ulaganje energije, ali koji su jamstvo uspjeha sutra. Otkrijte istinu o sebi, a novi horizonti se neće prestati otvarati pred vama.”

Božji plan je taj da možemo biti sretni. Mi nismo uvijek najbolji suci o tomu kako bi to trebalo izgledati. Vjerojatno se značenje toga doživotno otkriva.

Upoznao sam ljude koji misle da ako postoji nešto što doista ne želim učiniti, to mora biti Božja volja za mene. Ne mislim da Bog djeluje na taj način. Vjerujem kada se radi o odabiru između dviju ili više dobrih stvari, Bog želi ono što mi želimo. Možemo li vjerovati da takva naklonost dolazi od Boga koji nas ljubi?

Ne bi dobro završilo kad bi svi vi pošli putem svećeništva ili redovništva. No, Bog možda od vas traži da razmislite o svim opcijama za budućnost, između ostalih aktualna je i ova. I nemojte misliti da je duhovno zvanje samo nešto što se može dogoditi vašim prijateljima ili čak nekima koje ne poznajete. Upitaj se ne zove li Bog baš tebe.

Sada je tvoj trenutak! Što ćeš učiniti?