četvrtak, 22. rujna 2011.

POČETAK

Početak - je jedna od najuzbudljivijih riječi koje možemo pronaći u rječniku, puna je potencijala i mogućnosti, a nama se čini kao da ju poznajemo u srži jer se kroz život stalno nalazimo pred nekim počecima, s tom riječju smo duboko povezani već od samoga početka našeg života, ona je prvi dio dinamike iznenađenja koja nas očekuje u daljnjem procesu zbivanja. U svakom periodu našeg života, u svakom događaju, pothvatu, misli i akciji mogli bismo pronaći početak, pa dolazimo do zaključka da se naš život sastoji od bezbrojnih početaka bez kojih je on u cijelosti teško zamisliv. Govoriti o početku a ne spomenuti početak svih početaka bi bilo besmisleno. Tako je u pustoši i praznini prvog početka uopće Stvoriteljev glas opjevao Riječ a ona se razlila u divnu Pjesmu stvorova i u toj simfoniji je otkana abeceda svega što postoji. Opjevana Riječ Stvoritelja izvela je tako i duhovni i materijalni svijet iz ničega. Kakve li su ljepote zvukova Božje glazbe učinile da zemlja proklija zelenilom, stablima, koja li je to veličanstvena simfonija opjevane Božje Riječi potekla iz Njegovih usta da je nastalo sunce, mjesec i zvijezde čijoj se ljepoti i danas divimo, kako li je divna bila ta opjevana Riječ Skladatelja Boga kada je iz ničega proizvela takve učinke nezamislive ljepote i sklada kao što je to cijeli svemir. S kolikim je preobiljem ljubavi, s kolikim bogatstvom tonova i glazbenih figura s koliko osjećaja je Bog pjevao svoju simfoniju stvarajući čovjekovu individualnu dušu ostaje nam nezamislivo i predočiti, koje je bogatstvo glazbenih izričaja prisutno, u cijelom Skladateljevom djelu, u simfoniji povijesno spasenjske epifanije Božanske ljubavi.




Ovih dana nalazimo se pred još jednim malim početkom. To su za svakoga od nas počeci naših godišnjih odmora. Već tamo pri kraju prvog izvještaja o prvom početku uopće vidimo koliko je i sam Stvoritelj cijenio odmor da ga je sam blagoslovio, iako njemu nije bio potreban, i odredio vrijeme za počinak. Stoga je i vrijeme odmora blagoslovljeno vrijeme, ako se misli na onoga tko ga je prvi blagoslovio. No, pitam se koliko se mi uistinu osjećamo blagoslovljenima u vrijeme odmora? Znamo li se danas uopće odmarati? Možda bi danas vrijedilo pitanje - "Reci mi kako se odmaraš i reći ću ti kakav si čovjek?" (prije se to odnosilo na knjige ;)! Naš nas odmor ne spriječava da budemo više ljudi, a to ćemo najlakše postići ako se odmaramo misleći na Onoga koji je u Početku u Velikoj simfoniji ljubavi svega stvorenoga rezervirao i stavak za nas. Ako budemo promišljali nad tom činjenicom možda i naš odmor dobije novi početak, a naši počeci novu kvalitetu!