četvrtak, 22. rujna 2011.

PLAMEN SVIJEĆE

Volim promatrati plamen svijeće koja izgara, koja me podsjeća na mnoge meni poznate živote, a koja je slika vjerujem svačijeg života pa tako i moga. Jedan od svakako ljepših trenutaka u danu mi je onaj kada uvečer u sobi pogasim sva svjetla i upalim svijeću ispod raspela i u njenom plamenu promatram sve događaje dana. Zahvaljujem se dragom Bogu na onim lijepim trenutcima koje mi je darovao, na susretima, na novim saznanjima, jednostavno na svemu od onoga najneznatnijeg do najizvrsnijeg dobra. No, shvaćam da je bilo i onih trenutaka koji i nisu bili tako dobri, u kojem se moj način postupanja razlikovao od onog kako bi Isus postupio na mome mjestu i to me čini žalosnim jer kao da se prekasno osvjestim. Osjetim tada da i moje kosti postaju suhe kao one iz riječi Svetoga pisma, tamo gdje Bog pita proroka Ezekiela u dolini ispunjenoj suhim kostima "Mogu li ove kosti oživjeti?" - prorok mu odgovara "Ti znaš Gospodine", zanimljivo je to kako prorok ne odgovara - DA mogu oživjeti ili NE, ne mogu - nego odgovara "Ti znaš Gospodine" te riječi mi ulijevaju nadu jer Bog sve zna, i s Petrom govorim "Ti znaš da te volim". Evo s Tobom završavam dan i želim ga sutra opet s Tobom početi i s Tobom čitav dan proživjeti i Tebe drugima nositi.

- DJELO RUKU SVOJIH NE ZAPUSTI -

30.5.2007. u 8:50

Objavio: filippoblu