četvrtak, 22. rujna 2011.

PA TO STVARNO NIJE NORMALNO...



Dugo sam se mislio hoću li uopće ovu priču podjeliti s vama, no evo je tu pa što bude. Pričao mi je jedan stariji pater kako je, dok je šetao gradom susreo jednu stariju gospođu koja se "razgovarala" s nekim psom privezanim za štangu ispred supermarketa. Dok je on tako dolazio ususret tom čudnom dvojcu u razgovoru začuo je kako ova starija gospođa tepa psu: "A kaj su te ostavili samog... Gdje ti je mama i tata???" (misleći pritom na vlasnike) Upravo kad je ovaj pater u civilu nailazio, gospođa je upitala: "Je li ti ovo tata???" - možete misliti kako je čovjek ostao u šoku. I sam se susrećem sa sličnim stvarima skoro svakodnevno, što da kažem, pa to stvarno nije normalno! Nemojte me pogrešno shvatiti, nemam ništa protiv privrženosti i dobrom postupanju prema životinjama, ta Bog je i njih stvorio i rekao da je dobro to što su stvorene, odmalena sam bio okružen psima, mačkama, pticama i čitava se obitelj brinula oko njih pazeći da imaju dovljno hrane i vode, redovitu šetnju itd. Cijenim pse i često znam reći da i ljudi mogu naučiti ponešto od njih, slijepoj osobi kojoj nitko ne želi pomoći preko pješačkog prelaza pomaže pas, a tu su i brojni drugi primjeri. No pas ne može zauzeti mjesto čovjeka. Naime, često se zna dogoditi, da pas ima svoju sobu, svoju hranu, svoj stolac i fotelju, u nekim obiteljima vidimo da pas zapravo zauzima mjesto djeteta - TO JE POGREŠNO - Žalosno je vidjeti čovjeka koji umjesto da se uzdiže - pada; Umjesto da prihvati dar sustvaranja nove slike Božje - djeteta, on svoje snage i pažnju koju bi trebao dati djetetu daje LIČINKI. Ne idemo naprijed, nego trčimo unazad, ne penjemo se... Pitam se Kuda to mi zapravo idemo, kad tako činimo.....heej???

22.5.2007. u 15:22

Objavio: filippoblu