četvrtak, 22. rujna 2011.

MOLITVA - NASTAVAK

Nastavljam sa započetom tematikom o molitvi. U posljednjem postu smo utvrdili da tehnike i metodologija nisu primarne za dobar molitveni život. Nameće nam se onda pitanje - Što je onda primarno? - Moj odgovor će vas zasigurno iznenaditi ako već niste pročitali i duboko promišljali nad evanđeoskim tekstovima. Glavni sastojak rasta u molitvi je u potpunosti i velikodušno živjeti Evanđelje, svim srcem u svakom dijelu svoga života, to se odnosi i na trenutke molitve, ali i za svaki drugi trenutak vrijedi strpljivost, poniznost, pravednost, istinoljubivost, čednost... zapravo sve one stvari koje čovjek treba činiti da bi po evanđelju bio u potpunosti čovjek. To je glavni sastojak rasta u molitvenom životu, a u tomu se krije i nadaleko glavni problem za rast i produbljivanje molitvenog života! (kad ljudi uređuju svoj život svakako, a onda se u molitvi počnu pretvarati, presavijajući se i radeći tobožnje pobožne izraze lica i tomu slično., to nije ništa drugo doli licemjerje naš život treba odgovarati našoj molitvi i naša molitva životu - sačuvaj nas Gospodine od sumnjivih pobožnosti!) Sada bi se time trebalo detaljnije pozabaviti i na to potrošiti i vremena i riječi jer se teško u to uvjeriti... Mogli biste mi reći - pa eto već si nam rekao što je glavni sastojak rasta i produbljivanja molitve i već radimo na življenju evanđelja pa prijeđi na drugu stvar - Eh, kad bi to tako lako išlo... kad bih u ovom dijelu naše rasprave prešao na nešto drugo poprilično sam siguran da bi vi brzo i lako zaboravili na taj glavni sastojak molitvenog rasta. K tomu još, usput rečeno, treba sve to detaljnije izreći inače ne bismo znali što je rečeno s dovoljno jasnoće. Zbog toga ono što želim sada učiniti je posegnuti za samim Svetim pismom da vidim što Biblija ima reći o rastu u molitvi. Svakako treba imati na pameti da je kršćanska kontemplacija prvenstveno odnos ljubavi prije svega, zbog toga kvaliteta kako netko živi evanđelje u vlastitom životu će imati ama baš sve učinke u uspješnosti njegove molitve jer je to stvar ljubavi. Navest ću vam nekoliko primjera iz Novog zavjeta i nešto iz Starog da utvrdim tu točku specifično i u detalje. Uzet ću nekoliko primjera i objasniti ukoliko to bude potrebno pa ćemo vidjeti što nam sam Bog ima reći o molitvi i rastu u njoj.

Prvi primjer glasi: da bi naša molitva bila uspješna i da možemo produbljivati molitveni život trebamo živjeti u zajedništvu ljubavi! Bilo da je to zajedništvo braka, supružnici, djeca, rodbina ili redovnička zajednica, samostan, župa, bogoslovija, fakultet ... dakle zajednica koja nam je najbliža u većini slučajeva, ako ne volimo jedan drugoga nećemo imati dubok molitveni život. Sada vidimo što nam sam Gospodin govori, kako sam već rekao Pismo ne spominje nikakvu tehniku, ali pogledajmo što govori u odnosu na molitvu koja je Bogu draga. Govor na gori iz Matejevog evanđelja poglavlje 5 redak 23-24 (ili kraće Mt 5, 23-24) nam kaže “Dakle: ako doneseš dar svoj na žrtvenik i tu se sjetiš da ti brat ima nešto protiv tebe, ostavi dar tu pred žrtvenikom, hajde i najprije se izmiri s bratom, pa onda dođi i prinesi dar svoj!” Gospodin je uistinu Vrhovni Učitelj! Ovo je tako kratko i jasno izrečeno da nema razloga da to netko ne razumije ili da mu može promaknuti, osim zbog činjenice da nam svima to ipak promakne. Hajdemo sada vidjeti što je čisto literarno značenje, pa otvorimo oči i budimo pozorni na ono što nam to Gospodin govori. Dakle, ako idem u Crkvu, na molitvu, pa se sjetim da brat, sestra, supružnik, dijete, subrat i susestra u samostanu, kolega na poslu ili na studiju .... ima nešto protiv mene (pretpostavlja se da sam ja taj koji je kriv za to, ako je druga osoba kriva za to onda je to njegov ili njezin problem). Gospodin mi tada govori - prijatelju hajde ti natrag pa se pomiri sa bratom, sestrom, supružnikom ili susestrom, subratom kolegom pa se onda vrati u Crkvu pa se pomoli, onda će tvoja molitva biti meni draga. Znači Bog to postavlja kao uvjet za molitvu koja je za Njega prihvatljiva! Dakle, ako smo nekomu učinili nešto nažao trebamo odlučiti učiniti sve u našoj moći da to ispravimo i nadoknadimo, tražiti oproštenje i nadoknaditi štetu. Onda kada pođemo na molitvu biti ćemo sposobni rasti u molitvi i moliti onako kako to Bog želi. Kad bismo mogli vidjeti rane koje se skrivaju u ljudskom srcu zbog toga što ne živimo ljubeći jedni druge i kako te rane ometaju molitvu, ne samo zbog lutanja misli i drugih smetnji, mnoge su naše smetnje posljedica toga što su ljudski odnosi daleko od onoga što bi trebali biti, nego i zbog toga što ne volimo Boga dovoljno! Kako sv. Ivan evanđelist kaže: “Ako ne ljubiš brata koga vidiš kako možeš ljubiti Boga koga ne vidiš!” - Znači prvi uvjet za uspješnu i Bogu dragu molitvu i rast u molitvenom životu je da moramo ljubiti jedni druge, posebice one u našoj primarnoj zajednici tj. zajednici koja nam je u životu najbliža! Neka to bude dovoljan poticaj i zadaća za sadašnji trenutak, a u idućem postu ćemo navesti još neke primjere i uvjete za rast u molitvenom životu...