četvrtak, 22. rujna 2011.

MEDITACIJA UZ KAVU



Najljepši trenutci druženja s roditeljima, rodbinom i prijateljima su za mene bili oni koje smo provodili ispijajući kavu, bilo to ujutro na početku radnoga dana ili oni popodne kada je već posao bio pri završetku.
U tom ambijentu izmjenjivala su se životna iskustva, radosti i žalosti i život je nekako lakše tekao dalje.
Osjećao si da imaš podršku svojih najbližih u životu pa se ni veliki problemi nisu činili nerješivima, a stariji su uvijek znali pružiti koristan savjet, baš onda kada je trebalo, pa i konkretnu pomoć. Govorilo bi se kako nas još samo kava veže, no to nije bila kava, to je bila i još uvijek jest međusobna ljubav koja je baš u takvom ambijentu voljela sebe pokazati, a kava je bila samo onako usput.
Sada kad zahvaljujem Bogu, ne propuštam mu zahvaliti ni za takve male trenutke u danu, kao što je ispijanje kave sa svojim najdražima jer i ta kava je dar Božji...

Često prolazimo kroz život želeći učiniti velike stvari, a sve velike stvari sastoje se od mnogo malih stvari, jutarnja kava i ona popodnevna je jedna od takvih malih stvari. Ujutro uz nju planiramo naš radni dan, a popodne ispitujemo što smo to dobroga ili lošeg učinili...

Ponekad pomislim Isuse kako bih i s Tobom vrlo rado volio popiti kavu... Pitam se što bi mi tada imao reći? Vjerojatno bih te uz kavu bolje čuo, jer bih te slušao kao prijatelja, jer bi bio blizu. Tu kraj mene.
Zamišljam često tu situaciju i vjerujem da mi ne bi trebao ništa reći, jer mi je dovoljna milost Tvoje Ljubavi i Prisutnosti da bih vršio Tvoju volju i bio bolji čovjek.

27.1.2007. u 18:36

Objavio: filippoblu