četvrtak, 22. rujna 2011.

LJILJANI U POLJU



Ljiljani ne biraju u kojem će polju rasti. Već od sjemena i klice on sebe pronalazi upravo na tom polju, u toj tvrdoj ilovači ili mekom humusu. Tako i ja sebe pronalazim upravo na ovom svom «polju» - u XXI stoljeću, u Hrvatskoj, ovoga trenutka u... (a dolazećega iz…), susjedi su mi…, životni okvir… Pitam se sada: «Koliko je toga u svemu ovomu odredio Bog, a koliko je ovisilo o meni?»

Ljiljan ne kontrolira ništa od onoga što raste oko njega. Kad krene u vis on se mora boriti za svoj život s trnjem, grmljem, korovom. Mora paziti da ga ne zasjeni veće cvijeće. Tako i ja vrlo malo mogu kontrolirati ono što mene okružuje. Živim u određenim društvenim tijelima, predstavljam tek jedan mali trenutak unutar određenog ekonomskog, sociološkog i političkog interesa. Zarobljen sam borbom za preživljavanje – polaganjem ispita, trkom za zaradom, potrebama koje uvjetuju trošenje, brigom za zdravlje, pripremanjem za bolest i starost. Ja ne mogu izmijeniti tijek događanja na burzama, tečaj kune i eura, cijene pojedinih artikala. Ne mogu dokinuti nejednakost među ljudima i socijalne nepravde, ne mogu zapriječiti zagađivanje zraka i uništavanje okoliša. No, sada se pitam: «Koliko je toga u svemu ovomu odredio Bog, a koliko ipak ovisi o meni?»

Ljiljani u polju nemaju nikakve kontrole nad vremenom – ne mogu odrediti hoće li kiša padati ili sunce grijati. Oni jednostavno moraju tamo stajati i uživati ili trpjeti vrijeme koje dođe. Tako i ja ne mogu spriječiti da narod zarati s narodom, da se moćnici poigravaju s oružjem koje može uništiti čitav svijet. Ne mogu određivati ljudima oko sebe da žive u miru i slozi, da se ne svađaju, ne mogu zapriječiti da se oko mene širi strah, mržnja, nasilje. Ne mogu zapriječiti predrasude, šovinizam, alkoholizam, narkomaniju, nasilje, abortus… Ne mogu zaustaviti raspad moralnih i društvenih vrijednosti. No, ipak se pitam: «Koliko je toga u mome svijetu odredio Bog, a koliko ovisi o meni?»

Ljiljani su i međusobno različiti. Ljiljan ne bira ni svoju visinu, ni veličinu, ni boju svoga cvijeta niti njegov oblik. Ovise o proljeću i ljetu, o vremenu koje dopušta ili ne dopušta da rastu, razvijaju se, oblikuju se, cvjetaju. Mnogi od njih ne uspijeva niti odrasti, a kamoli procvjetati. I ja sam ljudska jedinka koja se pojavila u ovom mjestu i ovom prostoru. To da sam upravo ovakav kakav jesam ovisilo je i ovisi o mnogo toga izvan mene: atmosfera prikladna za život, zemlja u kojoj se ipak ne umire od gladi, roditelji, odgoj, razne mogućnosti i nemogućnosti. Sva stvorena bića koja me okružuju omogućili su mi da živim, da se razvijam, čak i da uspijem, da nešto ostvarim u životu. «Koliko je toga u mome svijetu odredio Bog, a koliko ovisi o meni?»

Ni Salomon u svoj svojoj raskoši ne može se mjeriti s ljepotom ljiljana i bogatstvom koje se u njima krije. A ja sam Bogu sto puta ljepši i dragocjeniji od ljiljana. Sve ono što me oblikovalo i što me (po mom mišljenju nagrdilo), sve ono što me čini zdravim (ili po mom mišljenju bolesnim), sve ono što me dodiruje i uvjetuje izvana želi dokazati samo jedno: Ja sam u Božjim očima dragocjenost veća od svake druge dragocjenosti ove zemlje. Bog me prihvaća takvoga kakav jesam, voli me takvoga kakav jesam i računa sa mnom takvim kakav jesam. Inače ne bih bio ovakav kakav jesam. Bog, istina, očekuje da se otresem sebičnosti i grijeha. No, i moji grijesi, kada se usporede s golemom vatrom Božje ljubavi, nisu ništa drugo doli hrpa smeća koja će u vatri Božje ljubavi brzo izgorjeti. «Koliko je toga u mom svijetu odredio Bog, a koliko ovisi o meni?»

28.1.2007. u 14:07

Objavio: filippoblu