četvrtak, 22. rujna 2011.

CVIJET NA ASFALTU



Pronašao sam ovu sliku surfajući internetom, pa me podsjetila na jedan mali sastav koji sam napravio prije par godina, a zvao se kao što i ovaj naslov glasi "Cvijet na asfaltu"

Naime, još prije toga bio je jedan događaj koji me nadahnuo napisati taj sastav, a ova slika kao da je slika baš tog trenutka. Da prijeđem na stvar.

Jednom sam šetao ulicom i vidio kako je nasred asfalta niknula tratinčica, i čudom sam se čudio. Toliko je ljudi prolazilo, pa da je ostala čitava, a asfalt kako joj je jadnoj bilo niti dosta zemlje niti vlage, pa eto raste, raste... Bio je to jedan od ljepših cvjetova, imao je svoj karakter bio je uspravan i stalno je rastao na više... Tek tada sam primjetio u čemu se taj cvjetak ogleda. Sunce ga je milovalo svojim zrakama, a ono maleno samo je gledalo sunce i raslo prema njemu, niti je marilo što može biti zgaženo svaki trenutak, što mu tanku stabljičicu i najmanji povjetarac može slomiti. Ono je gledalo sunce, a sunce je slalo zrake ljubavi malom cvjetku.

Koliko li samo možemo naučiti od malenoga cvjetka!

Vjerujem jako puno...

28.1.2007. u 13:43

Objavio: filippoblu