subota, 22. listopada 2011.

OTAC I SIN

Bio jedan mali dječak koji je imao lošu narav. Otac mu je dao vreću punu čavala i rekao mu da svaki put kad pobjesni i izgubi kontrolu nad sobom, ukuca jedan u ogradu.
Prvoga je dana dječak ukucao 37 čavala. Tijekom sljedećih nekoliko mjeseci on je naučio kontrolirati svoj bijes i broj zakucanih čavala se smanjivao. Otkrio je da je lakše kontrolirati svoju narav, nego zakucavati čavle u ogradu.
Napokon je osvanuo dan u kojem dječak nije zakucao nijedan čavao u ogradu. Otišao je ocu i rekao mu kako toga dana nije pobjesnio.
Otac mu je tada rekao: Svakog dana kada uspiješ kontrolirati svoje ponašanje, iz ograde iščupaj po jedan čavao. Dani su prolazili i jednoga je dana dječak bio u stanju kazati svom ocu da je izvadio sve čavle.
Otac je uzeo sina za ruku i odveo ga do ograde. Tada mu je rekao: "Dobro si to uradio sine moj, ali pogledaj sve te rupe u ogradi. Ograda više nikad neće biti ista. Kada u bijesu kažeš neke stvari, one ostavljaju ožiljak, kao što su ove rupe u ogradi."

(iskrena hvala čitateljici Oaze mira Milici B. koja je ovu priču podijelila s nama! Šaljite nam i dalje svoje prijedloge nečega lijepog što ste pročitali, poslušali, pogledali...)

četvrtak, 20. listopada 2011.

KAKVE OLTARE GRADIMO???

Prevladavajuća religija suvremenog čovjeka je egoizam. Oltari slavljenja te religije mjesta su konzumizma... u kojemu čovjek nastoji udovoljiti svome lažnom "ja". Onom "ja" koje govori da me odjeća čini čovjekom i da pod svaku cijenu moram nositi markiranu odjeću inače ne vrijedim ništa u očima drugih (i u svojim očima); onom "ja" koje govori moraš izgledati uspješno i biti uspješan izlaziti u najotmjenije lokale i ekskluzivne klubove i onda ćeš biti sretan; onom "ja" koje ističe moraš uvijek biti u modi sa super frizurom, mladolikog izgleda (za to postoje kozmetičke operacije), moraš voziti dobar auto inače će te ljudi ismijavati... a da bi sve to imao moraš imati odličan posao za koji ćeš sve žrtvovati - jer ćeš tako steći dovoljno novaca da kupiš sreću - sreća je u novcu i ljepoti - to i vidiš na TV-u, na modnim revijama itd. Konzumerističko okruženje toliko se uvuklo u nas da ni egoizam nije što je nekad bio. Znamo li danas zapravo tko smo? - Razmišljamo li na određen način zato što smo to pokupili s TV-a ili je to stvarno naše mišljenje... Treba li nam određeni proizvod zato što smo vidjeli njegovu reklamu ili zato što nam je neophodan... i je li nam stvarno neophodan????  Čak nam i one vrijednosti koje su tradicionalno dobre danas mogu biti izopačene poput obrazovanja (obrazujem li se zato da pomažem drugima i sebi ili zato da steknem moć kojom ću nad drugima vladati?)

Ne treba o tomu duljiti - svi mi tu situaciju predobro poznajemo - možda je samo vrijeme da se upitamo - Kakve to mi oltare gradimo u svojem srcu, u svom načinu razmišljanja i djelovanja u svakodnevici? Jesu li to oltari suvremenog konzumerističkog okruženja koji nas tjeraju da budemo robovi samima sebi te da iz nezadovoljstva koje iz toga proizlazi porobljujemo druge ili su to oltari na kojima svojim molitvama, iskreno izrečenima u srcu, svojim razmišljanjima stavom i karakterom SLAVIMO BOGA?

Apostol Pavao kaže: U ime Krista zaklinjem vas, dajte pomorite se s Bogom!
Sve to što posjedujemo, znamo, koristimo, naše obrazovanje, školovanje, rad, prijateljstvo, sve to stoji ili pada pred pitanjem - KAKAV OLTAR TIME GRADIŠ U SVOM SRCU??? Komu dopuštaš da te iznutra vodi, komu se unutra klanjaš, komu zapravo vjeruješ? Koji je smisao tvog života? To su temeljna pitanja! Darove koje smo primili po velikom otajstvu Crkve često zatomimo i bacimo u stranu, a u sebi gradimo neke druge oltare na kojima mrcvarimo sami sebe i druge! Neka nas Duh Sveti koga smo primili oslobodi i da nam snage da u svom srcu podignemo Božji oltar poput Mojsija koji je napravio oltar s dvanaest stećaka, s kojeg će se uzdizati prinos od ja k Bogu, i na koju će Bog s naklonošću pogledati kao na žrtvu Abela! Bog vas blagoslovio!  

petak, 7. listopada 2011.

KRALJICA SVETE KRUNICE

Današnji je spomendan ustanovljen na spomen pobjede kršćanskih branitelja kod Lepanta 7. listopada 1571., u zahvalu Majci Božjoj, Kraljici svete krunice. Već je mnogo ranije u različitim krajevima vjerni puk običavao moliti određen broj Zdravomarija tako da je iza svake desetice dodavao Očenaš. Malo pomalo s tom se molitvom povezivalo promatranje glavnih otajstava iz života Isusova. Kasnije je uslijedila razdioba u tri dijela, svaki s pet desetica, a papa Ivan Pavao II. dodao je i četvrti dio otajstava svjetla, i tako smo dobili današnji oblik krunice. Ovako uređena krunica je evanđeosko razmatranje koje se obavlja zajedno s Marijom, nasljedujući njeno držanje u različitim zgodama kada je gledala i slušala svoga Sina: "Marija u sebi pohranjivaše sve te događaje i prebiraše ih u svom srcu" (Lk 2, 19). Kršćanin, koji moli krunicu i koji se time duhovno povezuje s Marijom i prati je u različitim zgodama njezinog života, moći će dokučiti ponešto o osjećajima njezinog srca u velikim otajstvima kojih je ona bila svjedokinja ili sudionica. Na takav način krunica može postati četvrt sata razmatranja, štoviše kontemplacije, pod Gospinim vodstvom. Trajno ponavljane Zdravomarije trebale bi izražavati raspoloženje duše koja se uzdiže k Djevici da je ona sama prihvati i uvede u razumijevanje božanskih otajstava. Neka ta milost bude plod našeg moljenja svete krunice. 

četvrtak, 6. listopada 2011.

HALLOWEEN, POGANSTVO STARO I NOVO (autor JOSIP BLAŽEVIĆ)

Nijedno od lokalnih poganskih slavlja,  ne može se nositi s Halloweenom, globalnim praznikom koji se nameće kao rival katoličkim slavljima Svih Svetih i Dušnoga dana. Danas se Halloween ubraja među najpopularnije i najkomercijaliziranije poganske praznike globalnih razmjera, ne samo u Sjedinjenim Američkim Državama, nego i na Starom kontinentu, pače i u cijelom svijetu, uz neizostavnu impregniranost vješticama kao njegovim integralnim dijelom, zbog čega je također i prozvan "Noć vještica". Neupućenome će, možda, zvučati natražno govoriti o vješticama danas, u trećem tisućljeću, ali činjenice govore suprotno.

Knjiga Halloween - poganstvo staro i novo obrađuje ova i mnoga druga pitanja s kojima ste se zasigurno susretali:

    * Što je poganstvo?
    * Keltska vjerovanja i suvremena keltomanija
    * Druidizam i neodruidizam
    * Suvremene poganske tradicije
    * Noć vještica i wicca religija danas
    * Magija crna i bijela
    * Komercijalizirano poganstvo
    * Kršćanska prosudba Halloweena

    * Nakladnik: Veritas
    * Biblioteka: Hrvatski Areopag
    * Godina izdanja: 2011.
    * Jezik: Hrvatski
    * Broj stranica: 194
    * Uvez: Meki
    * ISBN: 978-953-7154-70-7
    * Dimenzije: 20,5 x 10,0 cm

GOSPODINE ISUSE, AKO HOĆEŠ, TI TO MOŽEŠ...

Gospodine Isuse, ako hoćeš, možeš me utješiti.
Možeš me utješiti zbog neuspjeha koji proživljavam.
Možeš me utješiti u tjeskobi koja me muči.
Možeš me utješiti u boli zbog gubitka ljubljene osobe.
Možeš me utješiti u patnji zbog bračnih sukoba.
Možeš me utješiti u nepravdi koju mi nanose.
Možeš me utješiti u ovom životu kome ne vidim smisla.
Možeš me utješiti u ovoj samoći koju tako teško podnosim.
Možeš me utješiti u obeshrabrenju koje me spopada.
Gospodine Isuse, ako hoćeš, možeš me utješiti.
Gospodine Isuse, ako hoćeš, možeš mi oprostiti.
Možeš mi oprostiti sumnje koje me salijeću.
Možeš mi oprostiti pobunu koja bukti u mojemu srcu.
Možeš mi oprostiti gorčinu koja me ispunja.
Možeš mi oprostiti neosjetljivost na Tvoju ljubav.
Možeš mi oprostiti sklonost prema zlu koje se ne uspijevam osloboditi.
Možeš mi oprostiti stare grijehe koje ne želim uvidjeti.
Možeš mi oprostiti što Te se bojim.
Možeš mi oprostiti što sudim svoju braću.
Možeš mi oprostiti oholost zbog koje odbijam Tvoju pomoć.
Gospodine Isuse, ako hoćeš, možeš mi oprostiti.
Gospodine Isuse, ako hoćeš, možeš me osloboditi.
Možeš me osloboditi pomisli na smrt koja me proganja.
Možeš me osloboditi mržnje koja me uništava.
Možeš me osloboditi ovisnosti o drogi.
Možeš me osloboditi ovisnosti o alkoholu.
Možeš me osloboditi nečistih misli koje me opsjedaju.
Možeš me osloboditi okultnih praksi koje su protiv Tvoje volje.
Možeš me osloboditi magije i čarobnjaštva.
Gospodine Isuse, ako hoćeš, možeš me osloboditi.
Gospodine Isuse, ako hoćeš, možeš me iscijeliti.
Možeš me iscijeliti od tjelesnih boli.
Možeš me iscijeliti od bolesti koja me muči.
Možeš me iscijeliti od emocionalnih poremećaja.
Možeš me iscijeliti od straha od smrti.
Možeš me iscijeliti od psihičke patnje.
Možeš me iscijeliti od duhovne praznine.
Gospodine Isuse, ako hoćeš, možeš me iscijeliti.
Gospodine Isuse, ako hoćeš, možeš me prosvijetliti.
Možeš mi dati svjetlo da vidim što danas od mene očekuješ.
Možeš mi dati svjetlo da vidim kamo me zoveš.
Možeš mi dati svjetlo da uvidim smisao kušnje kroz koju prolazim.
Možeš mi dati svjetlo da uvidim koji me grijeh odvaja od Tvoje ljubavi.
Možeš mi dati svjetlo da vidim korijen zla koje me muči.
Možeš mi dati svjetlo da uvidim Tvoju ljubav na Križu.
Možeš mi dati svjetlo da uvidim istinu Evanđelja.
Možeš mi dati svjetlo da povjerujem u Tvoje Uskrsnuće.
Gospodine Isuse, ako hoćeš, možeš me prosvijetliti.




Philippe Madre

utorak, 4. listopada 2011.

FRANJO - ČOVJEK BOŽJI

Kad piše o svetom Franji, sveti Bonaventura najradije upotrebljava nazive "čovjek Božji" i "Sluga Kristov", i tako želi istaknuti Franjinu svetost života i njegovo apostolsko poslanje u Crkvi. I doista sveti Franjo je bio darovan i poslan Crkvi i svijetu da u snazi Duha Božjega posluži obnovi vjere i pravoga kršćanskog života. To je on i ostvario primjerom svoga načina življenja i gorljivim propovijedanjem.

Svim žarom svoje serafske duše i srca Franjo je ljubio Isusa Krista, posebno zanesen i vjeran u promatranju i nasljedovanju temeljnih otajstava Isusova ovozemnog života, njegova utjelovljenja i njegove Muke i Smrti na križu. Žarko je žudio da u svemu nasljeduje našega Gospodina, da u svemu slijedi stope Sina Božjega. Stoga je s najvećom pažnjom, potpuno i u svemu slijedio svaki trag Gospodinov, nadahnjivao se riječima Evanđelja, klanjao se Gospodinu u presvetoj Euharistiji, a sve u savršenoj odanosti i poslušnosti Crkvi.

Nošen žarom apostolskog poslanja, Franjo želi približiti Isusa Krista ljudima svoga vremena. Želi to ostvariti na vidljiv način. Tako je tri godine prije svoje smrti, da bi što svečanije proslavio uspomenu rođenja Djeteta Isusa i razbudio pobožnost ljudi prema Utjelovljenoj Riječi, od pape zamolio i dobio dopuštenje da napravi "žive jaslice" u Grecciu. U svakoj prigodi, posebno u svojim čestim molitvama na samotnim mjestima, pravio je znak križa Gospodnjega, promatrao njegovu Muku i Smrt, suživljen i potresen neizmjernom Božjom ljubavlju koja se toliko ponizuje za naše spasenje. Svoju braću i sve ljude uvijek je pozivao da poštuju i slijede riječi našega Gospodina, da se s najvećom pobožnošću klanjaju i svoje štovanje iskazuju presvetom Tijelu i Krvi u Euharistiji.



U brojnim propovijedima što ih je držao Kristov đakon Franjo, zanosnim je govorom, na pučkom jeziku protkanim evanđeoskim riječima i primjerima, pozivao ljude na obraćenje i pokoru, na mirotvornost, na vjerno nasljedovanje Isusa Krista, na vjernost Crkvi. Nadasve je poticao i pozivao na ljubav prema Isusu Kristu - Ljubavi koja nije ljubljena. A misao vodilja cijelog njegovog života bila je "Bog moj - sve moje". U vrijeme kad je svijet počeo hladiti u vjeri, u razdoblju brojnih nazovi-obnoviteljskih pokreta i društveno-crkvenih nesuglasica, Franjo nastupa kao "manji brat" i kao "glasnik Velikoga Kralja" te želi skrenuti pozornost svih ljudi na Isusa Krista koji je radi nas postao malen i najmanji, poslušan i ponizan do smrti, samo da nas spasi da nas obdari vječnim životom.

Potkraj života "sluga Kristov" bijaše obdaren svetim ranama, biljezima Muke Kristove, kako bi i na taj način bila posvjedočena i od Boga potvrđena njegova velika sličnost s Propetim kojega je ljubio svim zanosom srca. Franjo je doista bio sličan Kristu i zavrijedio je naziv "najsavršeniji nasljedovatelj našega Gospodina".

Franjo iz Asiza, taj maleni i ponizni "čovjek Božji", zauzimao se za obnovu Crkve i društva, približio je Isusa Krista i njegovo Evanđelje ljudima, potvrdio se kao istinski obnovitelj i preporoditelj u snazi Duha Svetoga.

U liku "Asiškog Sirotana" naziremo primjer i poruku za suvremenu obnovu Crkve i društva u vjeri i ljubavi prema našem Spasitelju. Znamo i danas za "hladnoću u vjeri", za nemar u vjerskim i crkvenim dužnostima, za porast neprijateljskog stava prema Crkvi. I danas se nude različiti modeli obnove, koji se doduše prizivlju na Evanđelje, ali osporavaju neke temeljne vrednote kršćanskog života i crkvenog zajedništva. A prava obnova mora nas voditi izvorima našega spasenja, posebno po vjernom i pažljivom slušanju evanđeoskog nauka, po vjernom primanju i štovanju svetih sakramenata, a nadasve po pobožnom čašćenju Euharistije. U "Pismu vjernicima" sveti Franjo i nama poručuje da revno obdržavamo Božje zapovijedi, da Boga ljubimo iznad svega, da mu dajemo dužnu hvalu, da ispovijedamo svoje grijehe, da ne živimo po tijelu.

Kao zajednica vjernika, dok poštujemo svetinje svoje vjere, svoje Crkve, dok ljubimo Gospodina Boga iznad svega, želimo prema svim ljudima pokazati i ostvarivati onu miroljubivost i čovjekoljublje o kojem govori Evanđelje, a koje je na izvanredan način posvjedočio sveti Franjo Asiški. To je izvorna poruka Isusa Krista koji nam nalaže da ljubimo jedni druge, da ljubimo i svoje neprijatelje. Pravi duh apostolskog i evangelizacijskog rada mi uvijek shvaćamo kao služenje ljudima. To lijepo izriče sveti Franjo kada piše: "Pošto sam sluga svih, svima sam dužan uputiti i pružiti miomirisne riječi svoga Gospodina". S tim evanđeoskim i franjevačkim duhom neka svekoliko naše djelovanje uvijek i svagdje nosi onaj pečat, koji je postao obilježje i cijelog Franjina života i djelovanja, "Mir i dobro"!

(Iz "Pisma hrvatskih biskupa prigodom 800. obljetnice rođenja svetog Franje iz Asiza")

ponedjeljak, 3. listopada 2011.

YOUCAT

YOUCAT (Youth Catechism) je prvi katolički katekizam za mlade vrijedeći za cijelu Crkvu. Ovaj jedinstveni vjerski priručnik pisan jezikom mladih, originalna je i privlačna sadržaja, s mnoštvom fotografija u boji i vrlo atraktivnim grafičkim elementima. Predgovor Katekizmu napisao je papa Benedikt XVI. žarko ga preporučivši svim mladim katolicima, kao nužno sredstvo za upoznavanje vlastite vjere. Knjiga je već i na hrvatskom jeziku doživjela svoje II. izdanje.

Sadržaj YOUCAT-a podijeljen je u četiri velike cjeline: "Što vjerujemo?" (o vjerskom nauku), "Kako slavimo kršćanska otajstva?" (o sakramentima), "Kako ćemo imati život u Kristu?" (o  ćudorednom životu), "Kako trebamo moliti?" (o molitvi i duhovnosti). Ono što je posebice zanimljivo jest da su YOUCAT kreirali i osmislili sami "mladi za mlade", a rađen je pod nadzorom bečkoga kardinala Schönborna, koji je bio i tajnik redakcije Katekizma Katoličke Crkve.

"Proučavajte Katekizam! To je želja mojega srca. Proučavajte Katekizam žarko i ustrajno! Proučavajte ga u tišini svoje sobe, čitajte ga udvoje, s prijateljima, oblikujte skupine za čitanje i umrežite se, podijelite ga s drugima na internetu. Morate u vjeru biti puno dublje ukorijenjeni nego generacija vaših roditelja." Papa Benedikt XVI. u predgovoru YOUCAT-u

* Nakladnik: Verbum
    * Biblioteka: Izvan nizova (Verbum)
    * Godina izdanja: 2011.
    * Prevoditelj: Ante Mateljan
    * Jezik: Hrvatski
    * ISBN: 978-953-235-239-9
    * Uvez: Integralni flexi
    * Broj stranica: 304
    * Jezik izvornika: Njemački
    * Dimenzije: 21,0 x 13,0 cm

nedjelja, 2. listopada 2011.

SVEĆENIK - ČOVJEK BOŽJI

RAZMIŠLJANJE O SVEĆENIŠTVU U XXI. STOLJEĆU

Svrha ove teme nije donijeti iscrpnu definiciju i zaokruženu kritičku sliku svećeništva kako u teološkom, sociološkom, duhovnom i inom aspektu, to zbog zamrštenosti pitanja i ograničenosti prostora ovdje i nije moguće. Cilj nam je potaknuti vas na razmišljanje o svećeništvu i svećenicima u ovo naše vrijeme.

LIK SVEĆENIČKE SLUŽBE

Kršćansko svećeništvo istječe iz Kristova svećeništva. "Kad je Isus, pošto je pretrpio za ljude smrt na križu, uskrsnuo, pojavio se kao Gospodin i Krist" kao vječni i sveopći svećenik (usp. LG 5; Dj 2, 36; Hebr 5, 6; 7, 17 - 21). On je ujedno i svećenik i prinos i žrtva koji je predao svoj život kao otkupninu za mnoge (usp. Mk 10, 45). Krist nam se pokazuje i kao "veliki svećenik" (usp. Heb 3, 1) koji ispunja Očevu volju žrtvujući se za svoj narod, nanovo ga ujedinjujući i hraneći sobom (svojim tijelom i svojom riječju istine). Krist ostaje glavni djelatnik u euharistijskoj žrtvi i u različitim sakramentima koje njegovi službenici ostvaruju u vremenu.

S Kristovim ustanovljenjem Dvanaestorice povezano je postojanje službe svetog reda u Crkvi kojoj je "zaglavni kamen" Krist, a apostoli svojom vjerom i ministerijalnim služenjem čine njezin temelj (usp. Ef 2, 20), osnovicu i uporište. "Tako su apostoli postali klicama novoga Izraela i ujedno ishodište svete hijerarhije" (AG 5). Tako od Krista dolazimo do Crkve, znaka i oruđa najtješnjeg sjedinjenja s Bogom i jedinstva cijelog ljudskog roda (usp. LG 1), posredstvom apostola koji za dobro naroda Božjega vrše posebnu službu, određenu da se produži u svetome redu, koji je uobličen u episkopat, prezbiterat i đakonat.

Svećenik u svojoj službi vrši Kristovu službu (LG 28), djeluje in persona Christi, nastupa Kristovim autoritetom; drugim riječima on predstavlja Krista (OT 4); on je Kristov zamjenik i poslanik (LG 27). Svećenik također djeluje in persona Ecclesiae i predstavlja Crkvu. No, to ne smijemo shvatiti kao da svećenik djeluje umjesto Crkve ili da njegovo poslanje potječe od zajednice, već tako da njegovo djelo postaje znakom i sredstvom kojim se Crkva uprisutnjuje i djeluje u podjeljivanju plodova spasenja (usp. Enc. Teol. Rječnik str. 1120 - 1123). Vršenje svećeničkog reda je bitno povezano sa službama koje su povezane s cjelovitom brigom za duše (usp. ZKP kan. 150).

Važnost i težinu svećeničke službe prepoznao je i II. vatikanski koncil koji u više navrata govori o svećenicima (usp. SC 17 - 19. 129; LG 28; CD 28 - 32; OT, PO). Potrebu da se na poseban način progovori o svećeničkoj službi koncilski su oci prepoznali već u raspravama o konstituciji o Crkvi (LG), pa je tako nastao i poseban dekret Presbyterorum ordinis o službi i životu prezbitera koga je 7. 12. 1965., dan prije završetka Koncila svečano proglasio papa Pavao VI. Na samom početku govora o svećeništvu Dekret (PO) se osvrće na zajedničko svećeništvo svih  vjernika: "Nema dakle nijednog uda (Crkve) koji ne bi imao udjela u poslanju cijelog Tijela" (PO 2; LG 10). Kada govori o redu posebnog (ministerijalnog) svećenstva koncilski oci ističu da svećenici (prezbiteri) imaju u "nižem stupnju" udjela u redu i poslanju biskupa. To odgovara nauku prema kojemu je biskupskom redu dana punina sakramenta ređenja (usp. LG 26; CD 15), no nama otežava naglašavanje vlastitog poslanja svećenika (prezbitera) (usp. PO 13) o kojima bismo ovdje htjeli prvenstveno govoriti. Kao biskupovi suradnici svećenici (prezbiteri) kao glavnu zadaću imaju navještanje evanđelja (PO 2; usp. PO 4), a svoju puninu svećenička služba doživljava u slavlju euharistije (PO 2; usp PO 5). Svećenici su i odgojitelji Božjega naroda, "vršeći - razmjerno prema dijelu svoje vlasti - službu Krista Glave i Pastira, okupljaju u biskupovo ime Božju obitelj, kao bratsku zajednicu usmjerenu prema jedinstvu, i po Kristu u Duhu je dovode Bogu Ocu" (PO 6). Za vršenje ove službe daje im se duhovna vlast u svrhu izgrađivanja. Glede pastirske službe svećenika (prezbitera) Dekret (PO) donosi poruku vrijednu pozornosti, da svećenici svojom službom trebaju pomoći svim vjernicima "da oblikuju svoj vlastiti poziv prema evanđelju, za iskrenu i djelotvornu ljubav i za slobodu kojom nas je Krist oslobodio" (PO 6). Tu se ponovno susreće misao da vodeća služba ima svoj smisao u tome da se podupire vjernike  u razvitku njihove osobne i vjerske samostalnosti (usp. LG 37). Svećenici su obvezani prema svima, a ne samo vjernicima iako ih služba prema njima posebice veže, a među svima opet su na poseban način pozvani služiti onima koji su siromašni, slabi, bolesni, umirući, odbačeni i marginalizirani s kojima je i sam Gospodin pokazao povezanost (usp. Mt 25, 34 - 45; PO 6; sv. Polikarp, Poslanica Filipljanima, VI., 1).

SVEĆENIK U KONTEKSTU SVOJIH ODNOSA I DANAŠNJE SVEĆENIČKE KRIZE U CRKVI

 Svećenik ne živi sam i ne postoji radi sebe samoga, ne može se promatrati bez svog bitnog odnosa prema Crkvi, i to prema konkretnoj Crkvi, zajednici kojoj služi (usp. PO 7, 8, 9). Dok svećenik i njegova služba prema Bogu ostaju isti, na sociološkoj razini nužno je da se svećenik mijenja i prilagođuje prilikama u svijetu, budući da se svijet, ljudi, njihovi odnosi i mentaliteti vrlo brzo mijenjaju, jer kao čovjek živi u ovome svijetu da bude na službu ljudima i sve ih privede k Bogu. Pri tomu treba dobro razlikovati bitno od nebitnoga, nepromjenjivi poklad vjere od povijesnih oblika, svoju naviku od potreba Crkve. Dr. Vjekoslav Bajsić, naš teolog i filozof, svojevremeno je govorio da se kriza svećenika svodi na krizu crkvene zajednice, na raskorak između onoga što svećenici doista jesu i onoga što bi ta zajednica od njih morala imati kako bi doista potpuno egzistirala kao zajednica. Pod tim sociološkim vidom svećeničke krize danas možemo zaključiti da ona ima korijen u krizi odnosa dvaju korelata, a to su svećenik - crkvena zajednica; crkvena zajednica - društvo. Iako nije svugdje prisutna na jednak način u svom kvalitativnom i kvantitativnom opsegu, mislim da je ipak danas svećenička kriza postala sveprisutna. No, pred krizom se ne bismo trebali plašiti. Kriza je uvijek pratila čovjeka od njegovog početka, do današnjih dana, a u posljednje vrijeme nam se čini da se kriza uvukla u sve pore ljudskog života, pa je osjećaju i vjernici laici i svećenici jer nisu imuni od zbivanja u svijetu, budući da sami u njemu žive i tvore njegov dio. Iako ljudski (pa tako i vjernički i/ili svećenički) život možemo definirati kao niz kriza, ne možemo reći da život nije vrijedan življenja. Jedini aspekt gdje krize nikada neće biti jest u odnosu Boga prema nama, jer je on Vječan i Nepromjenjiv, dakle ostaje nam samo pozabaviti se krizama u nama i među nama. Kriza u svom izvornom grčkom korijenu znači: razlučivanje, razdvajanje, odlučivanje, prosuđivanje. Stoga mislim da svećeničku krizu danas moramo smatrati dobrodošlom. To je prilika da se razluči što danas toj službi bitno pripada, a što je strani element ili naslaga prošlosti. To je također prilika da se detektiraju stvari koje su pošle u krivom smjeru i da se pronađu neka učinkovitija rješenja. Kriza može biti itekako bolno iskustvo jer nam otkriva istinsko stanje stvari, i ne da prostora samozavaravanju. Pred tim zrcalom trebamo hrabro svi zastati i ispitati se, ali ne u pozi farizeja koji je u svojoj molitvi samo tvrdio da kod njega doista nema problema, već u istinskoj želji da se u življenju vlastitog svećeništva, svećeničkog bratstva, i bratstva svih vjernika postigne "viši standard" za koji postoji i prostora i mogućnosti. To je i korak na putu obnove autentične crkvene zajednice jer se ona gradi samo zajedničkim naporima, imajući uvijek u vidu i da je ona prvenstveno djelo Duha Svetoga. Da ne bismo lutali u traženju rješenja pomažu nam i smjernice u dokumentima II. vatikanskog koncila, koji se sve više potvrđuje kao znak vremena, ostaje nam samo živjeti ih u praksi da i svećeničko i općecrkveno zajedništvo kao prokušano zlato sasvim zablista u autentičnosti življenja.  

subota, 1. listopada 2011.

NEBESKI OČE

„Nebeski Oče, danas ti prilazimo
od Tebe tražimo oprost i molimo Te da nam pružiš ruku i pokažeš put.

Mi znamo da Tvoje riječi kažu „Jao onima koji nazivaju zlo dobrim.“ ali to je baš što smo mi učinili. Mi smo izgubili svoju duhovnu ravnotežu i izokrenuli svoje vrijednosti.

Ispovijedamo se i priznajemo:

Da smo ismijali i izvrgli ruglu apsolutnu istinu Tvoje riječi i nazvali je – pluralizam.

Da smo štovali druge bogove i to nazvali – multi kulturalizam.

Da smo podržali perverzije i to nazvali – alternativni način života.

Da smo izrabljivali siromašne i to nazvali – lutrija.

Da smo zanemarili potrebne i to nazvali – samoodržanje.

Da smo nagradili lijenost i to nazvali – socijala.

Da smo ubili svoju nerođenu djecu i to nazvali – pravom na izbor.

Da smo smaknuli abortere i to nazvali – opravdanim.

Da smo zanemarili stegu naše djece i to nazvali – izgradnja samopoštovanja.

Da smo zloupotrijebili moć i to nazvali – političko umijeće.

Da smo bili gramzivi prema susjedovom posjedu i to nazvali – ambicija.

Da smo zagadili zrak profanošću i pornografijom i to nazvali – slobodom izražavanja.

Da smo izrugali stare vrijednosti naših predaka i to nazvali – prosvjetljenje

Potraži nas, o Gospode, i upoznaj srca naša danas.

Očisti nas od svakog grijeha i oslobodi nas.

Vodi i blagoslovi ove muževe i žene koji su poslani voditi nas u središte Tvoje volje.

To tražim u ime Tvoga Sina, živog Spasitelja, Isusa Krista.

Amen.


Pozdravno slovo koje je svećenik Joe Wright održao na zasjedanju Senata u Kansasu 1996.




DAVOR MATOŠEVIĆ - VREMENA SU UVIJEK BILA TEŠKA

Jedan od izuzetno talentiranih glazbenika kome, naravno, kako to obično biva, javnost je posvetila pažnju, ali ne u dovoljnoj mjeri, svakako je Davor Matošević iz Tuzle. Davor je kantautor rođen 1980-e godine, imao je određenog glazbenog iskustva, kao i respektabilan staž, ali pravi početak solističke karijere datira od 2008. godine, kada kreće sa realizacijom svojih autorskih materijala. U razgovoru nas je proveo kroz svoju karijeru i iznio vrlo zanimljive stavove…


Molimo Vas, predstavite nam se ukratko….

Pozdrav svima koji imaju priliku čitati ove retke. Ukratko, dolazim iz jednog malog gradića na sjeveroistoku Bosne i Hercegovine, pod nazivom Tuzla. To je mali, industrijski grad u kojem je muzički moguće pokloniti se šabloniziranoj struji mješavine starog rocka na uski, industrijsko-ruralni način i biti dio svekolike, šarolike i usko usmjerene mase ili baviti se bilo kojim drugim muzičkim izrazom, ovde isključujem komercijalnu i narodnu muziku, i to raditi sam, bez prevelike podrške već spomenute, šablonizirane mase. Naravno, da biste mogli raditi ovo drugo, čovjek mora biti svjesniji sebe, svojih mogućnosti i stojati čvrsto na zemlji, prateći cilj koji nadilazi samog sebe i zadovoljavanje samo svojih, sebičnih, tipično ljudskih pobuda i nagona. Ja sam se okrenuo ovom drugom, nešabloniziranom muzičkom izražaju i vjerujte, put je to trnovit i preuzak, ali osjećam da je jedini ispravan, pa zato njime kročim sa izrazitom radošću, bez obzira na sve nemogućnosti i prepreke.

Što je najviše utjecalo na izgradnju Vašeg muzičkog stila?


Na izgradnju mog muzičkog stila uticali su svi oni muzički stilovi i bendovi kojima sam bio izložen i koje sam prepoznao kao dobre za mene, u satima, danima i godinama mog uživanja u toj muzici, a bilo ih je jako mnogo, većinom sa engleskog govornog područja. Svi oni postepeno su mi stvarali određenu sliku svijeta koju sam prihvatao sa radošću, stvarno vjerujući da svijet i jeste takav kako su ga te pjesme svojim melodijama, aranžmanima i tekstovima opisivale. Ta slika je, danas vidim, bila nerealna, umnogome se razlikovala od stvarnog svijeta, onakvog kakav on zaista jeste, ali pitanja, čežnje i radosti ispjevane u tim pjesmama bile su zapravo realnije od realnosti samoga svijeta, pa sam ih, pomno ih analizirajući, prihvatio kao jedinu stvarnost za koju se vrijedi boriti i odlučio sam na akustičnoj gitari promovirati muziku onako kako je ja za sebe doživljavam i predstaviti samo mali dio onoga što bi život mogao i trebao biti.


2010. godine objavili ste Promo CD za zagrebačku izdavačku kuću Croatia Records. Recite nam nešto o tim pjesmama, kao i o reakcijama na taj CD…

Da. Upravu ste, izdao sam Promo CD, pod nazivom „Always be good to your enemies“. To je zaista svijetla tačka mog života i moram priznati da sam, iako i sam vjerujući u kvalitet tih pjesama, bio jako iznenađen veoma pozitivnim reakcijama iz cijelog svijeta na 4 snimljene pjesme, koje se nalaze na tom CD-u. Pozitivne reakcije postojale su dok su pjesme bile tek u demo obliku na mojoj myspace stranici. Inače, radi se o 4 pjesme snimljene samo na akustičnoj gitari uz glas. Tekstovi su na engleskom jeziku, govore o ljubavi, miru među ljudima, oprostu, o bitnim stvarima u životu općenito. Po izdavanju CD-a, stizale su nebrojene pozitivne reakcije sa svih strana, tačan broj im se i ne zna, ali riječ je o hiljadama javljanja sa svih strana, što od muzičke kritike, što od ljudi koji su se prepoznali u muzici. Postoji jaka želja od strane ljudi iz cijeloga svijeta, koji su pjesme čuli, da taj CD kupe, da ga imaju u svojoj kolekciji, ali nažalost to još nije moguće, jer je CD trenutno samo promotivnog karaktera. Ove pjesme (kao i nekoliko drugih) možete poslušati na mom youtube profilu.

 
Iako živimo u “teškim” vremenima, kako ocjenjujete muzičku scenu na ovim prostorima?

Ovo je malo varljivo pitanje, ali mogu reći svoje viđenje toga. Reći da su vremena teška je škakljivo, jer vremena su uvijek bila teška, ali pitanje je za koga. Uvijek su postojali ljudi koji su stvarali muziku vodeći se nekim višim ciljem i oni koji su se bavili njom da sebe idoliziraju, postajući novi polubogovi, kojima će se ljudi klanjati i uz to im debelo plaćati za sve što rade. Takvu situaciju imamo i danas, pa je teško pričati o teškim vremenima u kontekstu određenog vremenskog perioda. Ne smatram se kompetentnim pričati o muzičkoj sceni u njenoj današnjoj formi, ali mogu reći moje viđenje, a ono je da je onima koji se muzikom bave radi muzike same, radi njene Božanske strane, uvijek teško egzistirati na muzičkoj sceni određenog geografskog prostora. Teško im je iz mnogo razloga. Kao prvo, malo je ljudi koji je uopšte i razumiju, jer se u svome fundamentalnom obliku umnogome razlikuje od muzike koju većina ljudi može razumjeti. Drugo, ljudima se i ne daje prilika čuti muziku drugačiju od uobičajene, ne daje im se uvid u nešto drukčije od onoga što oni koji kroje muzičku politiku određenog prostora žele da poznajete. Jedan je osnovi razlog za to, kao i za mnoge stvari danas, a taj je „novac“, tj. prividna neisplativost ičega drugačijeg od muzičkog šunda i stereotipa. Naravno, muzičku politiku vam kroje mediji, koji se vrte oko novca i to je jedan začarani krug. Mislim da svi moramo dobro promišljati o mnogim faktorima, ako želimo rasti kao osobe i u svakom momentu biti svjesni druge strane stvarnosti koja nam se nudi. Sve ima drugu stranu, pa i ljudi sami.



Znamo da ste kompletan autor i pitamo – kakve poruke želite prenijeti svojim pjesmama?

Da, kompletan sam autor svojih pjesama i moram priznati da se, kako se stalno preispitujem i iznova mijenjam, pokušavajući se poboljšati za sebe i cijeli svijet, stalno mijenja i motiv mojih pjesama, poruka koju želim reći. Iako, u osnovi moje poruke je ljubav, sveukupna ljubav, sa svim njenim stranama, ne samo onima koje nam se nameću i koje želimo vidjeti, nego i sa njenim drugim stranama, ljubav kao žrtva, ljubav kao odricanje, ljubav kao oprost i zaborav (jer bez zaborava nema ni oprosta). Mi moramo naučiti opraštati sebi, da bi mogli oprostiti i drugima. To je važno znati. Istina, radi se o procesu, ali ne nemogućem. Na kraju, ništa nije nerješivo i svi, kakvi god mi bili, imamo mogućnost da promijenimo svoj život, počev od sad, od svakog trenutka. To nam je dar od Boga. Mnogi to ni ne znaju, mnogi su to zaboravili, jer sve oko nas, svaki dan, svake sekunde, navodi nas većinom na loše misli, navodi nas na tugu, na nemogućnost izlaza iz trenutne situacije. Nudi nam se samo trenutno zadovoljenje nagona, sa obećanjem da će nas to učiniti trajno sretnima. Probudimo se, to je laž. Ne bojmo se promijeniti svoje živote.


Gledano sa producentske strane, kako biste željeli da Vaše pjesme zvuče?

Divno pitanje, hvala Vam. Odgovoriću kratko. Volio bih da zvuče jednostavno, iskreno. Volio bih da zvuče onako kako bih Vam zvučao da me slušate pored sebe, u sobi, na travi, bilo gdje gdje možete zamisliti. Znači, bez efekata, bez peglanja, bez puno studijske mudrosti.

Da li ste imali javnih nastupa?

Da, imao sam, ali ne onoliko koliko želim. Bilo je to par pojavljivanja na lokalnoj tv stanici i par nastupa u lokalnoj diskoteci. Istina, premalo za ono kako bih zaista volio, pa ću se nastojati koncertno aktivirati, jer to je ono što zaista želim raditi.


Da li spremate novi materijal? Možete li nam ukratko otkriti njegov sadržaj i kada možemo očekivati objavu?

Naravno, spremam novi materijal. Napravio sam male izmjene i počeo raditi tekstove na jeziku naroda sa prostora bivše Jugoslavije. To je jedna velika odluka u mom muzičkom djelovanju i nije došla lako, ali zasad mi je drago da sam je učinio. Koincidirala je sa mojom željom da pjesme budu snimljene sirovo, pa zasad ih još neću studijski snimati, ali dvije sam snimio u okrilju moje sobe, uživo, samo ja i gitara, i njih također možete poslušati na mom youtube kanalu. Ono o čemu pjevam je, naravno, moje viđenje nekih stvari u životu i mislim da je najbolje da ih sami poslušate i stvorite si sliku onoga što pjesme govore. I ostale pjesme, koje budem pravio, zasad ću snimati na isti način, uživo, pred običnom web kamerom i postavljati ih na youtube za svakoga ko želi čuti.

Hvala na ljubaznosti i neka Vam je sa srećom.
Hvala mnogo i Vama i nadam se ponovnom razgovoru.

Intervju: D.M.

source: http://www.timemachinemusic.org

ponedjeljak, 26. rujna 2011.

O SVETOSTI

Bog nam ne daje milosti ni talente ni kreposti samo za nas. 
Udovi smo jedan drugomu i sve što je dano jednom udu dano je za cijelo tijelo. Ne perem svoje noge zato da ih učinim ljepšima od svoga lica.

Sveci ljube svoju svetost ne zato što ih ona dijeli od nas ostalih i stavlja iznad nas, nego jer ih, naprotiv, više približava nama i u nekom smislu stavlja ispod nas. Svetost im je dana da nas mogu pomoći i čuvati - jer su sveci slični liječnicima i njegovateljicama koji su u boljem stanju nego bolesnici u tom smislu što su zdravi i posjeduju umijeće da ih liječe, a ipak se stavljaju u službu bolesnika i žrtvuju za njih svoje zdravlje i svoje umijeće.

Sveci su ono što jesu, ne zbog toga što njihova svetost zadivljuje druge, nego jer im dar svetosti omogućava da se oni svakome dive. On im daje samilosnu bistrinu da mogu naći dobro u najstrašnijim zločincima. On ih oslobađa tereta da prosuđuju i osuđuju druge ljude. On ih uči da siju drugima dobro samilošću, milostivošću i opraštanjem. Čovjek postaje svet ne po uvjerenju da se boji grešnika nego po razumijevanju da je on jedan od njih i da svima zajedno treba Božja milost!

U poniznosti je najveća sloboda. Dokle god morate braniti umišljeni ja koji smatrate važnim, gubite mir srca. Čim uspoređujete tu sjenu sa sjenama drugih ljudi, gubite sve veselje, jer ste počeli trgovati nestvarnostima, a nikakva veselja nema u stvarima koje ne postoje.

Čim ste sebe počeli uzimati ozbiljno i umišljati da su vaše kreposti važne, jer su vaše, postali ste utamničenik svoje taštine i čak vas vaša najbolja djela zasljepljuju i varaju. Tada, da branite sebe, počinjete gledati grijehe i pogreške svuda u djelima drugih ljudi. I što nerazumniju važnost pridajete sebi i svojim djelima, tim više težite da izgradite svoj vlastiti pojam o sebi osuđujući drugi svijet. Katkada su kreposni ljudi i ogorčeni i nesretni, jer su nesvjesno počeli vjerovati da sva njihova sreća ovisi o tom da budu kreposniji nego drugi.

Kada poniznost oslobađa čovjeka od privezanosti vlastitim djelima i vlastitoj slavi, on otkriva da je savršeno veselje moguće jedino tada kada smo potpuno zaboravili sebe. I samo smo tada kada više ne pazimo na svoja vlastita djela ni na svoju slavu ni na svoju izvrsnost napokon potpuno slobodni da savršeno služimo Bogu radi Njega samoga.

Čovjek koji nije oguljen, siromašan i gol unutar vlastite duše, nesvjesno će težiti da obavlja djela što ih mora obavljati prije radi sebe nego zbog Božje slave. On će biti krepostan - ne jer ljubi Božju volju, nego jer želi da se dive njegovim krepostima. Ali svaki će mu trenutak dana donijeti neko razočaranje koje će ga ogorčiti i učiniti nestrpljivim, a njegova će ga nestrpljivost izdati.

Planirao je da čini upadne stvari. Sebe ne može zamisliti bez aureole. I kada ga događaji njegova dnevnoga života podsjećaju na vlastitu neuglednost i osrednjost, on se stidi i njegov ponos odbija da guta istinu koja ne smije iznenaditi nijedna zdrava čovjeka. Čak i oni koji su po zvanju pobožni, a katkada i najpobožniji mogu potratiti svoje vrijeme u natjecanju s nekim u komu se može naći samo bijeda.

Više no jednom morao je Isus koriti svoje Apostole koji su se svađali međusobno i borili za prva mjesta u Njegovu kraljevstvu. Dva su od njih, Jakov i Ivan, ciljali na stolice s Njegove desne i lijeve u Kraljevstvu. Nije neobično u životu svetih naći svece koji se nisu uvijek slagali sa svecima. Petar nije uvijek bio složan sa Pavlom, ni Filip Neri sa Karlom Boromejskim. I katkada su veoma sveti ljudi bili vrlo gorak svijet i teško podnošljivi okolini. Ako mi ne vjerujete, možda je to zbog toga što mislite da su sveci uvijek bili savršeni i da se nikada nisu morali boriti protiv nijedne pogreške. Bog ponekad dopušta da ljudi zadrže izvjesne nedostatke i nesavršenosti, slabe strane i nastranosti, čak i onda kada su postigli visok stupanj svetosti, a zbog toga njihova svetost ostaje sakrivena i njima i drugim ljudima. Kada bi svetost svakog sveca uvijek bila svakomu jasno očita, on se ne bi nikada izgladio i usavršio kušnjom, kritikom, poniženjem i protivljenjem onih koji su s njim živjeli.

Budite zadovoljni što još niste svetac čak ako i shvaćate da je svetost jedina stvar vrijedna života. Tada ćete zadovoljno dopustiti Bogu da vas vodi k svetosti putovima koje ne možete razumjeti. Putovat ćete u tami u kojoj nećete biti više zabrinuti za sebe i nećete se više uspoređivati s ostalim ljudima. Oni koji su prošli tim putem, konačno su progledali da je svetost u svemu i da je Bog svuda oko njih. Kada su se odrekli svake želje da se natječu s drugima, iznenada su opazili i pronašli da je Božja radost svuda i da su sposobni da se više raduju krepostima i dobroti drugih, nego što bi ikada mogli svojima. Tako su zabliješteni odsjevom Boga u dušama ljudi koji s njima žive, da nemaju više nikakve snage osuditi nešto što vide u njima. Čak i u najvećim grešnicima mogu vidjeti kreposti i dobrotu što ih inače nitko ne može pronaći.

T. Merton, Nove sjemenke kontemplacije

nedjelja, 25. rujna 2011.

POZIV KOJI MI ODGOVARA? Život kao svećenik, redovnik ili redovnica

Spremni ili ne, eto nas i s ovom temom! Upravo sada, ovo se čini kao glasan - ili tih - krik mladih ljudi koji su pripadnici onoga što se naziva “milenijska generacija”. Vi činite veliki i važan dio populacije naše zemlje. Više se obrazujete nego ljudi vaše dobi u ranijim generacijama.

Susrećući se s mladićima i djevojkama koji žele istražiti mogućnost da se ostvare u svećeničkom ili redovničkom zvanju uvjeren sam da su današnji mladi ljudi dobra vijest za Crkvu i za cijeli svijet. Vjerujte mi, nije svaki naraštaj koji je dolazio poticao takvo povjerenje kao vaša “milenijska generacija”!

U vama vidim pravu otvorenost dok donosite odluke danas i gradite plan za svoju budućnost. Za neke u vašoj generaciji to uključuje i ozbiljno promišljanje čak i biranje svećeničkog i/ili redovničkog poziva. Čini se da imate potencijala i da ste dobro prilagođeni za takav životni izbor.



Tko, ja?

Možda vam je neugodno biti tema proučavanja sociologa (stručnjaka u proučavanju svojstava i ponašanja grupa). Kada vidite kako vas ti stučnjaci gledaju, često kažete, “to ne sliči na mene, ali to sigurno izgleda onako kako se moji prijatelji ponašaju”. (Pretpostavljam da vam to daje prostora za disanje kad jednostavno bilo što prikačite osobi do vas kao da se to vas ne tiče.)

Sviđa mi se kako ste se sami opisali: “Među današnjim mladima postoji revolucionarno raspoloženje. Ova generacija neće svoju pobunu očitovati gorim ponašanjem nego boljim. Njihova životna misija neće biti srušiti stare institucije koje ne funkcioniraju, nego graditi nove i funkcionalne, to će biti ustanak milenijske generacije!”

Kako će zablistati vaš trenutak?

Budući da dobre vijesti rijetko pune naslovnice, želio bih neke stvari ovdje podijeliti s vama. Manje je vjerojatno da će članovi vaše generacije počiniti samoubojstvo, da će nekoga ubiti, abortirati... u usporedbi s prijašnjim generacijama. Stoga recite onima koji vas kritiziraju da ste sretni, sigurni i pozitivnog duha, da vjeruju vašoj snazi i sposobnosti da napravite razliku.

Ne čini se da vas granice, pravila i naporan rad izbacuju iz takta ili obeshrabruju. Čak se čini i da vjerujete kako vaši roditelji i drugi odrasli ljudi posjeduju mudrost koju je vrijedno usvojiti. Mladi ljudi danas na nov način razumiju nepredvidivost budućnosti (ekološke katastrofe, ratovi i terorizam, nestašica fosilnih goriva, krah financijskog sustava itd.) i znaju da će dugo držana uvjerenja i pretpostavke itekako biti na testu u sljedećih nekoliko godina.

Što ćeš ti učiniti od vremena koje ti je dano? Kako situacija u svijetu djeluje na tvoje mišljenje o budućnosti - vlastitoj budućnosti?

Tri duboke čežnje

U razgovoru s mladima o njihovim najvećim željama, obično primjećujem tri ključna faktora: 1) Čežnja za osobnim duhovnim rastom; 2) Čeznu da naprave neku promjenu u svijetu, i 3) Čeznu za osjećajem pripadnosti.

Ove duboke čežnje potiču osobu na akciju i izbor. U nekom smislu, to je ono što je poziv zapravo, slijediti taj Bogom - dani poticaj i shvaćanje kako to dolazi iz dubine našeg bića. Nije uvijek jasno što to traži od vas, ali ako nastavite slušati, tražiti, vjerovati da je Bog na djelu u tomu svemu, smjernice će postati jasnije.

Bog se ne šali s nama, iako bi nam možda par udaraca munje i privuklo pozornost, no Bog zapravo najčešće progovara kroz uobičajene prilike našega života. Ohrabrite se i vjerujte da se Božja želja i volja za vas otkriva u ljudima i događajima oko vas.

Jednom sam pročitao na plakatu: “Ako tražiš znak od Boga, evo ga!” Ne propuštajte jednostavne načine Božjeg djelovanja u vašem životu samo zato što bi po vašem mišljenju i očekivanju oni trebali biti drugačiji i dublji.

Pozvani ste

Sada počinje vaša budućnost. Pozivam vas da razmislite o mogućnosti da postanete svećenik, redovnik ili redovnica. To zvanje se razlikuje od uobičajenog posla ili karijere. To je cijeli način života koji zahvaća osobu u potpunosti, u načinu bivovanja u odnosu prema sebi, drugima i Bogu.

Mnoge kvalitete koje stručnjaci ističu kao one koje karakteriziraju vašu generaciju su kvalitete koje će vam pomoći u svećeništvu ili redovništvu.

No biti svećenik, redovnik ili redovnica nije za svakoga, ali je odličan izbor za neke. Jamčim da vam nikad neće biti dosadno!

Ne mogu zamisliti plemenitiji i uzbudljiviji način života - a cijena koju plaćate je sve što imate! Drugim riječima, to je izazov biti najbolji što možeš biti za nekoga i nešto veće od sebe samoga.

Glavni razlog zašto netko razmišlja o svećeništvu i redovništvu je jer je netko poslao poziv! Dakle, smatrajte se pozvanima! Ako uistinu u sebi prepoznajete profil koji karakterizira milenijsku generaciju koju čine skupina igrača koji s nadom gledaju u budućnost, koji su u ozbiljnom odnosu s Isusom Kristom i koji su uvjereni da se može napraviti razlika u životima drugih ljudi, to bi moglo uistinu biti za vas.

Što je potrebno?

Dobri kandidati za svećenički i redovnički život su ljudi koji vode dobar život, ljudi s mogućnostima. To sigurno nije za nekoga tko je pokušavao sve, pa kada je vidio da ništa drugo ne funkcionira onda je odlučio vidjeti što je to svećenički ili redovnički život.

To je za onoga tko voli Boga i Crkvu, onoga tko ima strastvenu želju služiti drugima, čak i kada ga to skupo košta. To je za onoga tko se dobro slaže s drugima i koji ne mora uvijek biti u prvom planu. Zapravo se radi o posjedovanju osjećaja za cjelovitost, fleksibilnost i prilagodljivost. To znači biti vođa, ali i sljedbenik. Morate biti u mogućnosti studirati i učiti.

To je za onoga tko na celibat (slobodan izbor nesklapanja ženidbe) gleda kao na pozitivnu i zdravu odluku. To je za ljude koji su u osnovi sretni, uravnoteženi i žele dijeliti život s drugima. A svakako je potreban i smisao za humor.

Nije tajna da je danas manje svećenika, redovnika i redovnica nego li prijašnjih godina. Ali samo zato što ih je manje ne znači da možemo biti bezbrižni o tomu tko postaje svećenik, redovnik ili redovnica. Uvjeren sam, međutim, da postoje mladi ljudi kojima ovaj poziv odgovara, ali koji zbog različitih razloga odgađaju razmišljanje o njemu.

Htio bih istaknuti po mom mišljenju nekoliko razloga zašto se to događa i nekoliko misli o tome što se može učiniti. Imajte na umu da ih nisam navodio po redu važnosti.

Nedostatak informacija. Ne možete izabrati ono što ne znate. dakle, možda ćete trebati pomoć u dobivanju informacija za čitanje, ili sugestije o tomu kako se povezati s nekim svećenikom, redovnikom ili redovnicom. Vjerujte mi, ono što vidite na TV-u o svećenicima, redovnicima i redovnicama je sve samo ne točno!

Razgovarajte sa svojim župnikom, roditeljima, vjeroučiteljima, animatorima za mlade ili povjerenikom za pastoral duhovnih zvanja na svom području. Obilje tih adresa je na internetu. Mnoge biskupije, redovničke zajednice i župe imaju svoje internet stranice ili organiziraju susrete za mlade koje razmišljaju o duhovnom zvanju.

Strah: Ako ne znate nikoga tko razmišlja o svećeništvu ili redovništvu, to može biti prilično zastrašujuće. Ali moram istaknuti, bili biste jako iznenađeni kad biste znali tko sve o tomu razmišlja i jednako je nervozan kao i vi dok nastoji to priopćiti. Pokušajte da vas strah ne obeshrabri od daljnjeg djelovanja. Razgovarajte s nekom odraslom osobom u koju imate povjerenja i koja bi vas mogla upoznati s drugima koji isto o tome razmišljaju.

Samopouzdanje: Mnogi mladi ljudi ne vide sebe kao dovoljno dobre da bi bili svećenici ili redovnici. Neki misle da su previše grešni da bi mogli uzeti u obzir ovaj način života.

Da, naša djela sa sobom nose i svoje posljedice, ali Bog je taj koji nas ljubi i oprašta nam. Osim toga, život svećenika ili redovnika nije retroaktivan. On počinje kad ga započnete.

Nije da vam se život broji tek od ove točke. No, važno je da znate što želite biti od sada nadalje.


Predanost: Što ako to ne bude funkcioniralo? Što ako je to pogreška? Takva pitanja često čujem od ljudi koji razmišljaju o duhovnom zvanju. Sve što mogu reći je ovo: Koji drugi način života ti daje toliko vremena da vidiš je li to za tebe? Imat ćete godine priprave prije ređenja ili vječnih zavjeta.

Kad se kaže “Dođi i vidi”, onda se baš to i misli, a ne “Dođi i ostani”. Zauvijek se sastoji od dana za danom.

Ne postoji mnogo izvora ohrabrenja oko nas koji bi nas uvjerili da je takvo opredjeljenje moguće. Umjesto toga bombardirani smo porukama kako možemo imati sve. No, ono što je istina - kada odaberemo jednu stvar, odričemo se svih drugih mogućnosti koje smo imali na raspolaganju prije negoli smo konačno stvar odabrali. Ne možete, međutim pogriješiti ako samo provjeravate sve svoje mogućnosti!

Samoća: Nijedna zdrava osoba ne odabire način života koji je stvoren da nekoga učini osamljenim. Slobodno izabrati život u celibatu, ne ženiti se i ne imati supruga, suprugu znači voljeti na drugi način, ali to je uistinu put ljubavi, put odnosa i način da drugima pružate život.

Svaki način života ima svoja razdoblja samoće. Pitajte svoje roditelje. Nitko na ovoj strani neba nije uvijek i u potpunosti zadovoljan. I svaki način života ima u sebi ugrađene izazove i žrtve. Vjeruješ li da ti Bog može biti dovoljan, čak i kada ti se ne čini tako?

Mišljenja drugih: Donijeti odluku koja ne nailazi na razumijevanje i podršku je veoma teško. Vaši prijatelji i obitelj vam možda neće uspjeti biti od najbolje pomoći i potpore u vašoj odluci. Ne želite ih razočarati ili ih tjerati na razmišljanje da s vama nešto nije u redu. U isto vrijeme, možda podcjenjujete njihove mogućnosti i potporu kada biste im rekli cijelu vašu priču. Na kraju, to je vaš život i vaša odluka.



Znajte svoje mogućnosti

Nema vremena poput sadašnjosti i to sada je jedinstveno. Kao nikada prije potrebni su nam ljudi hrabrosti, nade i velikodušnosti. Mladi ljudi koji razmišljaju o duhovnom zvanju čine to iz niza razloga.

Mnogi od njih su već uključeni u neku vrst služenja drugima. Drugi izražavaju želju da budu dio nečega većeg od sebe i žele raditi kao timski igrači, a odgovor na tu želju nalaze u životu zajednice.

Ono što nam se bistri pred očima je činjenica da Bog još uvijek poziva mladiće i djevojke u svećenički i redovnički život. U srcu vašeg odgovora mora biti čežnja - biti učenik Isusa Krista na radikalan način. Bez toga ništa drugo nema smisla.

Papa Ivan Pavao II. rekao je to najbolje u svom obraćanju mladima u Kazahstanu 23. rujna 2001. Rekao je: Shvatite da je svaki pojedini od vas jedinstvene vrijednosti, i budite spremni prihvatiti jedni druge s uvjerenim poštivanjem dok zajednički tragate za puninom istine. Otvorite se Onomu tko vas je stvorio iz ljubavi i želi od vas načiniti dostojne, slobodne i dobre ljude. Naučite slušati u tišini Božji glas, koji govori u dubinama svakog srca, gradite svoje živote na sigurnim i čvrstim temeljima; ne bojte se predanosti i žrtve, koji danas zahtijevaju ogromno ulaganje energije, ali koji su jamstvo uspjeha sutra. Otkrijte istinu o sebi, a novi horizonti se neće prestati otvarati pred vama.”

Božji plan je taj da možemo biti sretni. Mi nismo uvijek najbolji suci o tomu kako bi to trebalo izgledati. Vjerojatno se značenje toga doživotno otkriva.

Upoznao sam ljude koji misle da ako postoji nešto što doista ne želim učiniti, to mora biti Božja volja za mene. Ne mislim da Bog djeluje na taj način. Vjerujem kada se radi o odabiru između dviju ili više dobrih stvari, Bog želi ono što mi želimo. Možemo li vjerovati da takva naklonost dolazi od Boga koji nas ljubi?

Ne bi dobro završilo kad bi svi vi pošli putem svećeništva ili redovništva. No, Bog možda od vas traži da razmislite o svim opcijama za budućnost, između ostalih aktualna je i ova. I nemojte misliti da je duhovno zvanje samo nešto što se može dogoditi vašim prijateljima ili čak nekima koje ne poznajete. Upitaj se ne zove li Bog baš tebe.

Sada je tvoj trenutak! Što ćeš učiniti?

subota, 24. rujna 2011.

DRINSKE MUČENICE - SVJEDOKINJE VJERNOSTI

PRIGODNI TEKST NA DAN PROGLAŠENJA BLAŽENIH DRINSKIH MUČENICA

Sestre Kćeri Božje ljubavi otvorile su 1911. na Palama nedaleko od Sarajeva samostan Marijin dom, mjesto oporavka bolesnih sestara i sestara nastavnica iz Zavoda sv. Josipa u Sarajevu. Dom je postao poznat po dobrim djelima prema svima potrebnima, osobito prema pravoslavcima, zbog čega je prozvan "gostinjcem siromaha".

Za vrijeme rata, 1941., u zajednici na Palama živjele su predstojnica s. M. Jula Ivanišević (Hrvatica, 48 g.), s. M. Berchmana Leidenix (Austrijanka, 76 g.), s. M. Antonija Fabjan (Slovenka, 34 g.) i s. M. Bernadeta Banja (Hrvatica, mađarskog podrijetla, 29 g.). Svojim životom i radom djelotvorno su svjedočile kršćansku ljubav u duhu svoje Družbe. Njegovale su bolesnike, dijelile kruh djeci državnog Dječjeg doma ne praveći razliku prema vjeri i naciji te pomagale siromahe. Četnici su 11. prosinca 1941. svih pet sestara nasilno odveli u pravcu Goražda, a samostan opljačkali i zapalili.



Njihov četverodnevni križni put po hladnoći i snijegu, a one bez odgovarajuće odjeće, uz preslušavanja, prijetnje i vrijeđanja, vodio ih je najprije do Sjetline, gdje je 76-godišnja s. Berchmana, iznemogla od puta, odvojena od ostalih sestara i zadržana. Ostale sestre odvedene su u Goražde i smještene u vojarnu na drugi kat. Iste večeri, 15. prosinca 1941., četnici su provalili sestrama u sobu i nasrnuli na njih. U obrani svoga ljudskog dostojanstva i zavjetovane čistoće sestre su skočile kroz prozor, nakon čega su noževima usmrćene i bačene u Drinu.

Sestra Berchmana ostala je desetak dana u Sjetini u zatočeništvu, a zatim je, kako joj je rečeno, trebala poći u Goražde k ostalim sestrama, koje su već bile ubijene. Četnici koji su je odvezli izjavili su po povratku da je sretno stigla svojim sestrama, a jedan je od njih imao oko vrata njezinu krunicu. Zapisano je da je ubijena 23. prosinca 1941.

Glas o mučeničkoj smrti ovih sestara, poznatih kao Drinske mučenice, nadaleko je raširen od samih početaka. Biskupijski postupak za beatifikaciju otvoren je u prosincu 1999. u Sarajevu te tri godine kasnije uspješno dovršen. Potom su dokumenti i spisi predani Kongregaciji za kauze svetaca u Rimu. Nadamo se da će današnje proglašenje Drinskih mučenica blaženima biti ne samo službeno priznanje njihova mučeništva, nego i promicanje duhovnih vrijednosti za koje su one živjele i žrtvovale svoje živote.

Ovih pet sestara iznimni su uzori vjernosti Bogu i djelotvorne ljubavi prema bližnjemu. Vjerujemo da će njihova prolivena krv biti sjeme novih kršćana i novih duhovnih zvanja. One su moćne zagovornice u svim potrebama, napose u teškim životnim kušnjama i pogibeljima. Mnogi su se u to već osvjedočili.



MOLITVA

GOSPODINE BOŽE, TI SI SVOJE SLUŽBENICE JULU, BERCHMANU, KRIZINU, ANTONIJU I BERNADETU OBDARIO MILOŠĆU REDOVNIČKOG ZVANJA I SNAGOM DA SVOJU VJERNOST I LJUBAV PREMA TEBI POTVRDE PROLIJEVANJEM KRVI.
UDIJELI I NAMA POSTOJANOST U VJERI DA SE NI UZ CIJENU TRPLJENJA NE ODIJELIMO OD TEBE.
DAJ DA NAM NJIHOV PRIMJER I ZAGOVOR POMAŽU U ŽIVOTNIM BORBAMA I POSTIZANJU VJEČNOG SPASENJA. PO KRISTU GOSPODINU NAŠEMU. AMEN.  


petak, 23. rujna 2011.

KOKO I DUHOVI

»Koko i duhovi« - hrvatski film za djecu; redatelj: Daniel Kušan; glume: Antonio Parać, Kristian Bonačić, Nina Mileta, Filip Mayer, Ivan Maltarić.

Veliko je zadovoljstvo i uspjeh što su se ove godine, nakon višegodišnje stanke, u hrvatskoj kinematografiji pojavila dva filma za djecu. Ponajprije, riječ je o vrlo dobrom igranom filmu »Koko i duhovi« redatelja Daniela Kušana snimljenom prema popularnom romanu za djecu Ivana Kušana. Otac i sin, Ivan i Daniel, napisali su scenarij. O liku dječaka Ratka Milića, zvanog Koko, ima nekoliko romana i dio su lektire. Posebno je dobra vijest da će Kinorama producirati pet ekranizacija tih romana, a iduća, film »Zagonetni dječak«, već se priprema.

Film »Koko i duhovi« osvojio je na festivalu u Puli pet nagrada: Zlatna vrata Pule - nagrada publike, dvije Zlatne arene: za glazbu i montažu, Brezu za najboljeg debitanta Daniel Kušan i Nagradu mladih filmofila za najbolji film. Film uskoro ide na nekoliko međunarodnih festivala, sada se prikazuje na Filmomaniji, a zatim na redovnom kinoprogramu. Odličan je za osnovnoškolce i cijele obitelji, jer će se odrasli rado prisjetiti omiljenoga lika iz djetinjstva.

Roman je napisan 1958. godine, a radnja je u filmu smještena u 80. godine 20. stoljeća. Djeca glumci odlično su se snašla u ulogama malih detektiva. Fotografija je dobra, ritam umjeren. Vizualno je solidno prikazano ozračje prošloga vremena. Režija je jasna i pregledna. Dijalozi su katkad duhoviti, a katkad odaju starmale karaktere djece. Priča o prijateljstvu petero djece: Zlatko, Marica, Miki, Božo (Bonačić, Mileta, Mayer, Maltarić) na čelu s Kokom (Parać) i njihovu skladu u rješavanju tajne staroga škrca Vinceka, zanimljiva je. Likovi odraslih, posebice Zlatkovih roditelja i policajca, dani su s malom ironijom. Ističe se odlična efektna glazba i sjajno animirana odjavna špica, pa valja ostati do samoga kraja filma.

source: www.glas-koncila.hr

KRIST VAS ZOVE

U 12 poglavlja, na 228 bogato ilustriranih stranica, knjiga sadrži tematski uređene poruke mladima iz homilija što ih je kardinal Bozanić održao prigodom nacionalnih susreta mladih, hodočašća mladih Zagrebačke nadbiskupije u Mariju Bistricu i drugim prigodama od 1998. do 2009. godine.

Svaka tematska jedinica započinje biblijskim tekstom, kao polazištem kardinalovih promišljanja, poticaja i poruka, čime se želi pokazati kako je Božja riječ temelj svakog promišljanja Kristovih učenika.

U glavnu poruku knjige uvodi proslov šibenskog biskupa Ante Ivasa, koji poput mota poručuje mladima: »Usudite se ... biti mladi ljudi ... biti kršćani ... oduševljeni Kristom «

Knjiga je nastala iz želje da se svakoj osobi u razdoblju mladenaštva i odrastanja pomogne u zreloj i cjelovitoj izgradnji vlastite osobnosti za odgovorno vjerničko življenje u društvu, da nauči promišljati u slobodi, koja joj omogućuje da slobodno prihvati milost nenametljive Kristove radosne vijesti, u traženju ljubavi, sreće i uspjeha, koji nisu trenutni i koji nas ne zarobljavaju, već otvaraju put istinske slobode.

Osim kao duhovno štivo knjiga može poslužiti i kao korisni katehetski materijal, s vrlo aktualnom i sadržajnom građom, jer svaka tema može biti vrlo zanimljiva i poučna kateheza za mlade.

LJUBAV, VEZA I VAŽNE ODLUKE

Kako znati volim li nekog, i ako volim kako i na koji način izraziti tu ljubav???

Prvo treba znati razliku između zaljubljenosti i ljubavi.

Zaljubljenost može, ali ne mora biti dio veze ljubavi. Zaljubljenost može privući dvoje ljudi, ali prijateljstvo je to koje (p)održava vezu ljubavi. Ako misliš da voliš nekog, ova pitanja će ti pomoći da budeš siguran(na).

- Volim li sebe?

- Kako se osjećam u vezi u kojoj se nalazim? Osjećam li se dobro (pozitivno, sretno, sigurno, cijenjeno, poštivano) kad sam sa svojim dečkom ili djevojkom?

- Želim li ono najbolje za osobu koju volim?

- Želi li ta osoba najbolje za mene?

- Je li prijateljstvo dio našeg odnosa? Imamo li zajedničke vrijednosti, interese i ciljeve?

Veza i “hodanje” uključuje i odgovorno donošenje odluka kada je seksualnost u pitanju.

Donošenje odluka počinje kada odlučite hoćete li ili nećete nekoga držati za ruku ili poljubiti za laku noć, stoga morate pažljivo razmotriti vlastita uvjerenja, vrijednosti i buduće ciljeve prije nego li i započnete s “izlascima”.

Ako pričekate te s razmišljanjem o vlastitim vrijednostima i izboru koji biste trebali učiniti započnete za vrijeme veze, najvjerojatnije nećete biti u stanju razmišljati jasno. Ako se osjećate sigurnim u svoja uvjerenja i odluke prije nego li započnete vezu, to ćete ih jasnije moći izraziti i u samoj vezi.

Sveto pismo kaže: “Ovo je, naime, volja Božja: vaše posvećenje, to jest da izbjegavate bludnost, da svaki od vas zna steći svoju ženu s posvećenjem i poštovanjem, ne sa strašću, to jest s požudom, poput pogana “koji ne poznaju Boga”” (1 Solunjanima 4 3-5). Katolička crkva uči da je brak jedini odnos u kojem seks može postići puni smisao koji mu je dan od Boga: uzajamno, posvemašnje sebedarje, cijele osobe, u svim njezinim dimenzijama (duhovnim i tjelesnim, nutarnjim i vanjskim) otvoreno za ljubav i novi život.

S crkvenim i obiteljskim vrednotama kao svojim temeljem, zamislite seksualni kontakt kao progresivnu crtu. Ona započinje držanjem za ruke, napreduje u grljenje, ljubljenje, dugotrajno ljubljenje i milovanje, te završava sa spolnim odnosom.

Možda mislite da će vas odluka da ostvarite seksualni odnos s djevojkom ili dečkom učiniti jednim od “svih koji to čine”. (Dovoljno je zapamtiti da puno tih ljudi o tome pričaju ali to ne rade!!!) Odluka da se upustite u predbračni seksualni odnos izlaže vas mnogim opasnostima. Fizički rizici od spolno prenosivih bolesti, AIDS-a i neželjene trudnoće su dobro poznati. Kondomi smanjuju rizike, ali ih ne eliminiraju. Nadalje, kondomi ne mogu učiniti ništa kako bi se spriječili emocionalni i psihološki rizici u koje se netko upušta kada se odlučuje za predbračni spolni odnos.

Jedini uistinu siguran način za seks je ljubavlju i vjernošću ispunjena bračna zajednica. Odnos bez seksa, ne znači odnos bez ikakvog seksualnog kontakta.  Držanje za ruke i ljubljenje mogu biti divni načini kako izraziti svoju ljubav drugoj osobi (no imajte na pameti progresivnu crtu s početka teksta ;). Odnos bez seksa ostavlja vremena da se usredotočite jedno na drugo, na vaša nadanja i snove. Omogućuje vam da se bolje upoznate i usredotočite se na produbljivanje svoje ljubavi i prijateljstva.

Odlučiti odgoditi seks do braka možda nije odluka o kojoj mladi i TV često govore, ali to je siguran i moralan izbor, onaj koji najviše zaslužuje da o njemu razmislite. Kada se odlučite za čistoću, vjerojatno ćete naći mnoge druge mlade koji se slažu s vama i podržavaju vaše vrijednosti.

Ako se osjećate neugodno zbog izbora koje ste napravili u prošlosti, ne zaboravite da nikada nije prekasno da se predomislite i promislite o svojim vrijednostima. Bog oprašta tvoje pogreške. Oprosti i ti sebi. Traži pomoć u krugu svoje obitelji, Crkve i prijatelja i započni iznova. Priznaj svoje osjećaje i nastoj ih razumijeti.

Razmislite pažljivo o svojim osjećajima i vlastitom djelovanju koje se na njima temelji. Tražite potporu i djelujte odgovorno jer odluke koje donesete sada utjecati će na ostatak vašega života!

četvrtak, 22. rujna 2011.

MOLITVA ZA SVOJE VLASTITO OTKRIĆE

Opravdaj moju dušu, Bože, i napuni sa Svog izvora ognjem moju volju. Zasvijetli u moj um, iako to možda znači "tama mom iskustvu", osvoji moje srce Svojim silnim Životom. Neka moje oči ne vide ništa u svijetu osim Tvoje slave, i neka moje ruke ne dotiču ništa što nije za Tvoju službu. Neka moj jezik ne okusi kruha koji me neće prisiliti da hvalim Tvoju slavu. Hoću da čujem Tvoj glas i hoću da čujem sav sklad koji si stvorio i da pjevam Tvoju pohvalnicu. Ovčja će me vuna i poljski pamuk dovoljno grijati da mogu živjeti u Tvojoj službi; ostatak ću dati Tvom siromahu. Daj da se služim svim stvarima zbog jednog jedinog razloga: naći svoje veselje dajući Ti veću slavu.
Zbog toga čuvaj me, iznad svega, od grijeha. Čuvaj me od smrti smrtnog grijeha koji stavlja pakao u moju dušu. Čuvaj me od putenog kvarenja koje zasljepljuje i truje moje srce. Čuvaj me od grijeha koji izjeda ljudsko tijelo neodoljivom vatrom dok ga ne proždere. Čuvaj me od ljubavi k novcu u kom je mržnja, od lakomosti i častohleplja koji guše moj život. Čuvaj me od mrtvih djela taštine i nezahvalnog posla u kom umjetnici uništavaju sami sebe zbog ponosa, novca i glasa a sveti se dave pod lavinom svoje vlastite nezgodne revnosti. Iscijeli u meni tešku ranu pohlepe i glada koja iscrpljuje moju narav njezinim krvarenjem. Pogazi zmijsku zavist koja bode otrovom ljubav i ubija svaku radost. Odveži moje ruke i oslobodi moje srce od lijenosti. Oslobodi me od besposlice koja obilazi prerušena u aktivnost tamo gdje se aktivnost ne traži od mene i od kukavičluka koji čini što nije zamoljen zato da izbjegne žrtvu.
Daj mi jakost koja čeka Tebe u šutnji i miru. Daj mi poniznost u kojoj je jedinoj smirenost i oslobodi me od oholosti koja je najteži teret. I zaposjedni cijelo moje srce i dušu bezazlenom ljubavlju. Obuzmi čitav moj život jednom misli i jednom željom ljubavi, da mogu ljubiti ne zbog zasluga, ni zbog savršenstva, ni zbog kreposti, ni zbog svetosti nego jedino radi Boga.

THOMAS MERTON

www.molitve.info 

OPET NOVA OAZA MIRA

"Oaza mira" bila je moj prvi blog kojeg sam otvorio negdje u lipnju 2006. godine na blog.hr-u. Ne znam što se dogodilo no nakon što je blog.hr preuzela NOVA nisam imao pristup svom računu, pa sam negdje u to vrijeme preselio blog na portal KRIŽ ŽIVOTA. Blog sam prestao pisati u 2008., a ljetos me nekako povukla želja da počnem iznova pa sam otvorio blog OBLAK NEZNANJA  na googlovom blog servisu. No, iako je sve bilo super falio mi je taj stari blog i odlučio sam se oazu mira opet preseliti i to na googlov servis i tako taj blog nanovo uskrsnuti! I evo ga, nakon nekih satak vremena rada tu je... Objavio sam tu i onih nekoliko postova s OBLAKA NEZNANJA - mislim da su bili OK i sad u nove radne pobjede. Bilo mi je žao kad sam počeo pisati sasvim novi blog a zanemario ovaj stari koji je ipak urodio mnogim plodovima (između ostalog na njemu je niknuo nacrt i za radio - emisiju VODIČ KROZ KORIZMU ;) ovako blog ima svoj kontinuitet barem u naslovu, ako ne u stalnoj adresi i redovitom objavljivanju postova. Nadam se ugodnom druženju s čitalačkom publikom (ne zanosim se previše s tom izjavom itekako sam svjestan realnosti), no zanimljivo je kada počneš pisati nikada ne znaš kako će to završiti... i to ti je neki avanturizam ;)  

PROVIDNOST

Ne znam zašto sam baš danas odlučio čitati postove sa svog starog bloga. Nisam to niti planirao niti sam što od toga očekivao. Naišao sam na jedan stari tekst pod naslovom PROVIDNOST i to kao da me gurnulo u ispitivanje savjesti koliko sam u tomu napredovao od 23. siječnja 2008. u 22:07 kada sam objavio taj post. Pred oči su mi došli toliki trenuci kada je u mom beznađu Bog rekao da je moja nada, u mojoj nesigurnosti da je moja sigurnost baš kao što i piše na kraju posta... Tek sada mogu jasno vidjeti da je bio prisutan u svakoj mojoj životnoj situaciji, najviše zbog toga i zbog zahvalnosti za Njegovu prisutnost želim podijeliti tekst tog posta iz 2008. nepromijenjenog i u cijelosti (iako bi tekstu godila poneka stilska promjena) koji mi se tada i nije činio nešto a tek mi se sada otkriva... s još većim zahtjevom - ŽIVJETI OD PROVIDNOSTI! -

pa evo...

I to ti je aktualna tema za post :-/// Govoriti o providnosti u današnjem modernom proračunatom društvu u kojemu su oni koji daju prognoze bilo koje vrste od onih vremenskih (meteorolozi) do onih financijskih (brokeri na tržištu dionica itd) stavljeni na božansko postolje, zbog same činjenice da su ljudi jednostavno ovisni o informaciji, te da je neposjedovanje informacije jednako smrti, u takvom društvu govoriti o providnosti čini se ne samo besmisleno nego pomalo i ludo, a kamo li tek u vlastitim životnim situacijama nastojati se oslanjati na Božju providnost.

Ima jedna narodna poslovica "Uzdaj se u se i u svoje kljuse", a jedna druga je malo "pobožnija" od ove prve no u biti govori o istoj stvari "pomozi sam sebi i Bog će ti pomoći" - Svakako da i u njima ima malo istine. Bog nas same nije htio niti dovršiti bez naše suradnje i u svakom Njegovom pothvatu u našem životu On očekuje i našu suradnju. Ako ovu zadnju shvatimo u takvom smislu onda bismo bili na pravom putu, inače se događa da mi apsolutizirajući svoje djelovanje zapravo guramo ono Božje djelovanje po strani - vršiti Božju volju u vlastitom životu zadatak je sviju nas. Tu opet dolazi činjenica da Bog i po "krivim crtama ravno piše", no On zna i po "pravim crtama krivo pisati" jer ništa se ne događa bez Njegovog znanja. Upravo iz te činjenice Božjeg sveznanja i svemogućnosti kršćani crpe utjehu u teškim vremenima i bezizlaznim životnim situacijama, ali također i u svakodnevnim životnim teškoćama. Bog sve vidi (tu bismo tražili i korijen značenja providjeti, providnost)... Sliku Božje providnosti vidimo i u događaju izlaska Izraelaca iz Egipta, Bog je VIDIO nevolju naroda svoga, ČUO JE plač i zapomaganje svoga naroda. I znamo što se dogodilo IZLAZAK, OSLOBOĐENJE. Bog je objavio da je PRISUTNI, BLISKI BOG. Tu činjenicu mi kršćani na poseban način vidimo u Isusu Kristu, koji je Ostao s nama, u sakramentima, u svojoj Crkvi. Slika Boga - Emanuela!

Naše je znanje kao i naši pogledi uvijek ograničeno, uspjevamo vidjeti dio ali nikada i cjelinu i odnos dijela prema toj cjelini. Naš Bog naprotiv sve vidi u svoj svojoj cjelini i u svim sastavnim djelovima. Stoga s pravom može reći u našem beznađu Ja sam tvoja Nada, u našoj nesigurnosti Ja sam tvoja sigurnost, u našoj patnji Ja sam tvoja utjeha i odmor, u našoj nevoljenosti Ja sam Ljubav i Ja te volim... Bog proviđa jer je prisutan u svakoj našoj životnoj situaciji. Stoga brate i sestro, ne boj se :-))

MOLITVA - NASTAVAK

Nastavljam sa započetom tematikom o molitvi. U posljednjem postu smo utvrdili da tehnike i metodologija nisu primarne za dobar molitveni život. Nameće nam se onda pitanje - Što je onda primarno? - Moj odgovor će vas zasigurno iznenaditi ako već niste pročitali i duboko promišljali nad evanđeoskim tekstovima. Glavni sastojak rasta u molitvi je u potpunosti i velikodušno živjeti Evanđelje, svim srcem u svakom dijelu svoga života, to se odnosi i na trenutke molitve, ali i za svaki drugi trenutak vrijedi strpljivost, poniznost, pravednost, istinoljubivost, čednost... zapravo sve one stvari koje čovjek treba činiti da bi po evanđelju bio u potpunosti čovjek. To je glavni sastojak rasta u molitvenom životu, a u tomu se krije i nadaleko glavni problem za rast i produbljivanje molitvenog života! (kad ljudi uređuju svoj život svakako, a onda se u molitvi počnu pretvarati, presavijajući se i radeći tobožnje pobožne izraze lica i tomu slično., to nije ništa drugo doli licemjerje naš život treba odgovarati našoj molitvi i naša molitva životu - sačuvaj nas Gospodine od sumnjivih pobožnosti!) Sada bi se time trebalo detaljnije pozabaviti i na to potrošiti i vremena i riječi jer se teško u to uvjeriti... Mogli biste mi reći - pa eto već si nam rekao što je glavni sastojak rasta i produbljivanja molitve i već radimo na življenju evanđelja pa prijeđi na drugu stvar - Eh, kad bi to tako lako išlo... kad bih u ovom dijelu naše rasprave prešao na nešto drugo poprilično sam siguran da bi vi brzo i lako zaboravili na taj glavni sastojak molitvenog rasta. K tomu još, usput rečeno, treba sve to detaljnije izreći inače ne bismo znali što je rečeno s dovoljno jasnoće. Zbog toga ono što želim sada učiniti je posegnuti za samim Svetim pismom da vidim što Biblija ima reći o rastu u molitvi. Svakako treba imati na pameti da je kršćanska kontemplacija prvenstveno odnos ljubavi prije svega, zbog toga kvaliteta kako netko živi evanđelje u vlastitom životu će imati ama baš sve učinke u uspješnosti njegove molitve jer je to stvar ljubavi. Navest ću vam nekoliko primjera iz Novog zavjeta i nešto iz Starog da utvrdim tu točku specifično i u detalje. Uzet ću nekoliko primjera i objasniti ukoliko to bude potrebno pa ćemo vidjeti što nam sam Bog ima reći o molitvi i rastu u njoj.

Prvi primjer glasi: da bi naša molitva bila uspješna i da možemo produbljivati molitveni život trebamo živjeti u zajedništvu ljubavi! Bilo da je to zajedništvo braka, supružnici, djeca, rodbina ili redovnička zajednica, samostan, župa, bogoslovija, fakultet ... dakle zajednica koja nam je najbliža u većini slučajeva, ako ne volimo jedan drugoga nećemo imati dubok molitveni život. Sada vidimo što nam sam Gospodin govori, kako sam već rekao Pismo ne spominje nikakvu tehniku, ali pogledajmo što govori u odnosu na molitvu koja je Bogu draga. Govor na gori iz Matejevog evanđelja poglavlje 5 redak 23-24 (ili kraće Mt 5, 23-24) nam kaže “Dakle: ako doneseš dar svoj na žrtvenik i tu se sjetiš da ti brat ima nešto protiv tebe, ostavi dar tu pred žrtvenikom, hajde i najprije se izmiri s bratom, pa onda dođi i prinesi dar svoj!” Gospodin je uistinu Vrhovni Učitelj! Ovo je tako kratko i jasno izrečeno da nema razloga da to netko ne razumije ili da mu može promaknuti, osim zbog činjenice da nam svima to ipak promakne. Hajdemo sada vidjeti što je čisto literarno značenje, pa otvorimo oči i budimo pozorni na ono što nam to Gospodin govori. Dakle, ako idem u Crkvu, na molitvu, pa se sjetim da brat, sestra, supružnik, dijete, subrat i susestra u samostanu, kolega na poslu ili na studiju .... ima nešto protiv mene (pretpostavlja se da sam ja taj koji je kriv za to, ako je druga osoba kriva za to onda je to njegov ili njezin problem). Gospodin mi tada govori - prijatelju hajde ti natrag pa se pomiri sa bratom, sestrom, supružnikom ili susestrom, subratom kolegom pa se onda vrati u Crkvu pa se pomoli, onda će tvoja molitva biti meni draga. Znači Bog to postavlja kao uvjet za molitvu koja je za Njega prihvatljiva! Dakle, ako smo nekomu učinili nešto nažao trebamo odlučiti učiniti sve u našoj moći da to ispravimo i nadoknadimo, tražiti oproštenje i nadoknaditi štetu. Onda kada pođemo na molitvu biti ćemo sposobni rasti u molitvi i moliti onako kako to Bog želi. Kad bismo mogli vidjeti rane koje se skrivaju u ljudskom srcu zbog toga što ne živimo ljubeći jedni druge i kako te rane ometaju molitvu, ne samo zbog lutanja misli i drugih smetnji, mnoge su naše smetnje posljedica toga što su ljudski odnosi daleko od onoga što bi trebali biti, nego i zbog toga što ne volimo Boga dovoljno! Kako sv. Ivan evanđelist kaže: “Ako ne ljubiš brata koga vidiš kako možeš ljubiti Boga koga ne vidiš!” - Znači prvi uvjet za uspješnu i Bogu dragu molitvu i rast u molitvenom životu je da moramo ljubiti jedni druge, posebice one u našoj primarnoj zajednici tj. zajednici koja nam je u životu najbliža! Neka to bude dovoljan poticaj i zadaća za sadašnji trenutak, a u idućem postu ćemo navesti još neke primjere i uvjete za rast u molitvenom životu...

MOLITVA



Požurio sam s drugim postom, možda upravo zbog naslova, da ne bismo započeli bez molitve. Odavno mi je želja napisati post o kontemplativnoj molitvi. A pitanje koje se vjerniku direktno nameće, a nije čisto informativne naravi kao ono "što je kontemplacija?" je "kako naučiti moliti, kako naučiti kontemplativno moliti i razviti dubok molitveni život?" To je bez sumnje dobro pitanje!

Kao uvod u odgovor na to pitanje zamolio bih vas da probudite svoju maštu jer bih vam htio postaviti 3 pitanja. Pa krenimo...

Prvo: "Želiš li dubok molitveni život?" Uvjeren sam da bi velika većina vas odgovorila "DA!" To nas vodi prema drugom pitanju...
Drugo: "Imaš li dubok molitveni život?" Odgovori na ovo pitanje će najvjerojatnije biti dijelom pozitivni dijelom negativni. To jest mali postotak će reći "DA" dok će velika većina odgovoriti "NE"! Što nas dovodi u vrlo čudnu situaciju jer mogli bismo reći da smo svi pozvani na dubok molitveni život, skoro svi - gotovo 100 % ga želimo, a malo tko od nas bi tvrdio da ga ima! Zaista čudna situacija.
To nas vodi prema trećem pitanju....
Treće: "Ako nemaš dubok molitveni život, što bi po tvom mišljenju bio glavni problem?" Kad bih radio anketu za ovo pitanje pa postavio mali niz odgovora na nj da ljudi mogu izabrati i ako ponudim jedan od odgovora nekako ovako - Nemam dubok molitveni život jer ne znam metode, tehnike, načine... kako bih to postigao! Mnogi bi se vjerujem odlučili za ovaj odgovor. Razgovarajući s ljudima o molitvi stječem dojam da mnogi ljudi misle da im je glavni problem i poteškoća u molitvi metodologija pitajući se što trebaju činiti da ostvare tu duboku povezanost s Bogom. Da vam dočaram kako sam stekao taj dojam prepričati ću vam i jedan oglas iz novina koji ima pored teksta sliku lotosovog cvijeta (asocijacija na budizam... nap. autora). Naslov oglasa je glasio "Meditacijske tehnike za unutarnji mir" - vjerujem da ste se susreli sa sličnim stvarima. Naglasak je stavljen na tehniku i iz ovakve literature stječemo dojam da je to glavni problem. Tekst je išao nekako ovako... N. N. vas uči o načinima meditiranja. (načinima tj. metodama) kako bi vam pomogao da iskusite mirnoću i sklad u svom životu. Predstavlja vam način meditacije koji se temelji na kontroli disanja, pravilnom položaju tijela i upotrebu mantri. Detaljno objašnjava ove potvrđene tehnike koje je naučio tijekom cijeloživotnog proučavanja duhovnosti kod istočnjačkih i zapadnjačkih majstora... Ovdje ću se zaustaviti s tekstom oglasa. Kad je već spomenut pojam "zapadnjački majstor", najveći zapadnjački majstori su sveci, a govoreći o kontemplativnoj molitvi možemo istaknuti sv. Ivana od Križa i sv. Tereziju Avilsku a N.N. iz oglasa zasigurno nije naučio sve o tim tehnikama od sv. Ivana od Križa i sv. Terezije Avilske jer su oni dobro shvatili da tehnika i metoda nije glavni problem! Njih dvoje su tehnici meditiranja posvetili vrlo malo vremena, ili bolje rečeno gotovo nimalo, stoga N.N. to nije mogao naučiti od njih, nego je to naučio od nekih drugih! Mali oglas govori nadalje: N.N. vas vodi kroz kumulativne vježbe kako bi vam pomogao da naučite meditirati... Primjećujete, tako mnogi od nas misle da će imati dobar molitveni život ako dobro odrade sve korake te kako je N.N. naziva kumulativne vježbe. Eto završili smo s našim primjerom, no htio bih nešto istaknuti. Ako nam nije glavni problem tehnika i pristup (iako to može predstavljati neke sitne probleme ljudima koji su se tek upustili u kontemplativnu molitvu ali zapravo je vrlo lako naučiti meditirati). Dakle ako tehnika i metoda nisu glavni problemi onda što su to glavni problemi? O tomu ću govoriti u idućem postu, no ovaj bih volio zaključiti s mišlju zašto tehnika i metoda nisu glavni problemi. Nisam rekao da nemaju nikakvo značenje ali zasigurno nemaju glavnu ulogu u molitvenom životu, to se vidi ako pretražimo cijeli Stari i Novi zavjet - ni u jednom ni u drugom nema niti jedne riječi o tehnici i metodi za molitvu, iz toga slijedi da tehnika i metoda nisu na prvom mjestu za uspješnu molitvu. Drugi razlog je da Bog ne želi biti manipuliran - Bog nije "aparat za kavu" ubaciš novce, pritisneš gumb po želji i iziđe željeni napitak. Bog nije stroj i dubok odnos s njim nećemo ostvariti jer radimo po metodi a. pa b. pa c. pa d. itd. Za ostvarenje tog odnosa su potrebne neke druge stvari. Treći razlog zašto tehnike i metode nisu primarne u kršćanskoj kontemplaciji je zato što je kršćanska kontemplacija odnos ljubavi prije svega. To je stvar ljubavi, a kad je ljubav u pitanju tehnika i metoda su na 2. 3. ili čak 9. ili 10. mjestu. Četvrti razlog kojeg sam već spomenuo prije je - najbolji tumači kršćanske kontemplacije su sv. Ivan od Križa i sv. Terezija Avilska a oni o metodi govore gotovo ništa. Da je metoda toliko važna vjerojatno bi se više od polovice njihovih spisa odnosilo na nju. A što je onda glavni sastojak za rast u molitvenom životu... to pitanje ostavljam za idući post...         

POČETAK

Početak - je jedna od najuzbudljivijih riječi koje možemo pronaći u rječniku, puna je potencijala i mogućnosti, a nama se čini kao da ju poznajemo u srži jer se kroz život stalno nalazimo pred nekim počecima, s tom riječju smo duboko povezani već od samoga početka našeg života, ona je prvi dio dinamike iznenađenja koja nas očekuje u daljnjem procesu zbivanja. U svakom periodu našeg života, u svakom događaju, pothvatu, misli i akciji mogli bismo pronaći početak, pa dolazimo do zaključka da se naš život sastoji od bezbrojnih početaka bez kojih je on u cijelosti teško zamisliv. Govoriti o početku a ne spomenuti početak svih početaka bi bilo besmisleno. Tako je u pustoši i praznini prvog početka uopće Stvoriteljev glas opjevao Riječ a ona se razlila u divnu Pjesmu stvorova i u toj simfoniji je otkana abeceda svega što postoji. Opjevana Riječ Stvoritelja izvela je tako i duhovni i materijalni svijet iz ničega. Kakve li su ljepote zvukova Božje glazbe učinile da zemlja proklija zelenilom, stablima, koja li je to veličanstvena simfonija opjevane Božje Riječi potekla iz Njegovih usta da je nastalo sunce, mjesec i zvijezde čijoj se ljepoti i danas divimo, kako li je divna bila ta opjevana Riječ Skladatelja Boga kada je iz ničega proizvela takve učinke nezamislive ljepote i sklada kao što je to cijeli svemir. S kolikim je preobiljem ljubavi, s kolikim bogatstvom tonova i glazbenih figura s koliko osjećaja je Bog pjevao svoju simfoniju stvarajući čovjekovu individualnu dušu ostaje nam nezamislivo i predočiti, koje je bogatstvo glazbenih izričaja prisutno, u cijelom Skladateljevom djelu, u simfoniji povijesno spasenjske epifanije Božanske ljubavi.




Ovih dana nalazimo se pred još jednim malim početkom. To su za svakoga od nas počeci naših godišnjih odmora. Već tamo pri kraju prvog izvještaja o prvom početku uopće vidimo koliko je i sam Stvoritelj cijenio odmor da ga je sam blagoslovio, iako njemu nije bio potreban, i odredio vrijeme za počinak. Stoga je i vrijeme odmora blagoslovljeno vrijeme, ako se misli na onoga tko ga je prvi blagoslovio. No, pitam se koliko se mi uistinu osjećamo blagoslovljenima u vrijeme odmora? Znamo li se danas uopće odmarati? Možda bi danas vrijedilo pitanje - "Reci mi kako se odmaraš i reći ću ti kakav si čovjek?" (prije se to odnosilo na knjige ;)! Naš nas odmor ne spriječava da budemo više ljudi, a to ćemo najlakše postići ako se odmaramo misleći na Onoga koji je u Početku u Velikoj simfoniji ljubavi svega stvorenoga rezervirao i stavak za nas. Ako budemo promišljali nad tom činjenicom možda i naš odmor dobije novi početak, a naši počeci novu kvalitetu!